Croatian Newsletters

Prorok Izaija upozorava nas da će u posljednje dane Bog "razvaliti zemlju". Evo što izjavljuje: "Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene" (Iz 24,1). Prema ovom proročanstvu, na zemlju dolazi iznenadan sud i on će promijeniti sve u jednom jedinom satu. U tom kratkom razdoblju vremena, čitav svijet bit će svjedok brzog dolaska uništenja na jedan grad i jednu naciju. Svijet više nikada neće biti isti. Ako ste vezani uz materijalno, ako ljubite ovaj svijet i njegove stvari, nećete htjeti čuti što je Izaija prorokovao.

Isus je svojim učenicima rekao: "…ja sam vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod…" A onda je dodao ove snažne riječi: "…i da vaš rod ostane" (Iv 15,16).

Ove Kristove riječi odnose se na sve Njegove učenike u svakom razdoblju vremena. On nam zapravo govori: "Osigurajte se da vaš rod podnese Dan suda."

Riječ "rod" znači vršenje Kristova djela i službe ovdje za zemlji. Kao vjernik, ja sam odabran i određen da idem u sav svijet i propovijedan Kristovo evanđelje. Štoviše, kao propovjednik toga evanđelja, pozvan sam stvarati i učiti istinske učenike.

"Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje" (Ps 119,156). "Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim" (Ps 145,8.9).

Želim vam postaviti jedno pitanje koje sam u posljednje vrijeme postavljao i sebi: jeste li milosrdni? Većina od nas odgovorila bi: "Koliko god mogu suosjećam s onima koji trpe. Osjećam bol moje povrijeđene braće i sestara u Kristu i pokušavam im pomoći. Činim najbolje što znam da pomognem svome bližnjem u potrebi. A kad ljudi mene povrijede, opraštam im i ne zamjeram."

Ovih dana ne čujemo mnogo propovijedi na temu neba. Možda je to čudno s obzirom da je radost svakog kršćanina razmišljati o tome da bude s Gospodinom za svu vječnost. Obećanje neba sama je bit Evanđelja koje propovijedamo.

Međutim, postoji razlog zašto ne čujemo mnogo o toj radosnoj temi. Činjenica je da Biblija ne govori mnogo o tome kakvo je nebo. Isus nikada nije sjeo sa svojim učenicima i opisivao im slavu i veličanstvo neba. Razbojniku na križu rekao je: "Danas ćeš sa mnom biti u raju", ali nije rekao kako će to biti i izgledati.

"Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata" (Ps 21,4).

Na prvi pogled, ovaj redak iz Davidova psalma zbunjuje – posebno prvi dio rečenice: "Ti ga predusrete blagoslovima sretnim." Riječ "predusresti" obično pripisujemo nekakvoj zapreci, a ne blagoslovu. U tom smislu, moderan prijevod ovog retka bio bi: "Gospodin je zapriječio Davida blagoslovima sretnim."

Uvjeren sam da Gospodin pokušava prodrijeti do svoga naroda kao nikada ranije.

Kao što Pismo predskazuje, đavao je sišao s velikim gnjevom znajući da mu je vrijeme kratko. I upravo sada narod Božji treba veće izliće Duha Svetoga i nadnaravni dodir veći čak od onoga na Pentekost.

"Dok ljudi budu govorili: 'Mir i sigurnost', baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov" (1 Sol 5,3-4).

Svijet je upravo u takvom nemiru da se ljudi pitaju: "Vidimo li završetak povijesti? Idemo li prema nuklearnom holokaustu? Raspada li se svijet i izmiče kontroli?"

Godinama sam vjerno upozoravao da dolazi gospodarski holokaust svjetskih razmjera. Sada vidimo da se to ostvaruje širom svijeta. Upozoravao sam da će i kršćani trpjeti i da će nastati veliki gubici i poteškoće i to se već događa. Mnogi dragi sveti širom svijeta sada podnose velike financijske i duševne stresove.

Kako god te stvari bile strašne, ni na jednu ne bismo smjeli usredotočiti našu snagu i službu. Naprotiv, moramo nastaviti navješćivati ljubav Boga Oca i milosrđe našega Spasitelja Isusa za nas.

Apostol Pavao govori o velikom otpadu koji treba doći na zemlju u posljednjim danima. Što je otpad? To je "odbacivanje jednom vjerovane i navješćivane istine". Jednostavno rečeno, to je otpad od istine Božje. Pavao piše o otpadu koji dolazi:

"Molim vas, braćo, za dolazak našega Gospodina Isusa Krista... da ne dopuštate da vas olako izbezumi i preplaši ni objava, ni govor... kao da je već tu Dan Gospodnji! Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer treba da najprije dođe otpad..." (2 Sol 2,1-3).

Što je to s vjerom koja od nas zahtijeva sve veća testiranja? Zašto naše nevolje postaju sve jače i sve oštrije što se više primičemo Kristu? Tek što prođemo kroz jednu kušnju koja dokazuje našu vjernost te naše srce izjavljuje: "Gospodine, u svemu ću se pouzdavati u tebe", dolazi novi, još jači ispit.

O tom iskustvu govore kršćani širom svijeta. Vidim to na svim svojim putovanjima od kontinenta do kontinenta, a i naša služba redovito prima pisma čitatelja koji svjedoče o sve većem intenzitetu svojih kušnji.