"Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Iv 4,4). "Također je pisano: 'Ne kušaj Gospodara, Boga svojega" (Iv 4,7). "Jer je pisano: 'Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi'" (Iv 4,10). Kad je Isus bio suočen s đavoljim spletkama, svladao ih je Riječju Božjom.

A danas imamo još jedan "pisano je": "Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše" (Lk 22,32). Možete reći đavlu: "Možeš pokušati srušiti moju vjeru, ali moraš znati ovo: moj Isus moli za mene!"

Gospodin je rekao Petru: "Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše" (Lk 22,32). Gledam ovaj predivan primjer Kristove ljubavi i shvaćam da gotovo ništa ne znam o tome kako ljubiti one koji padnu. Sigurno je da je Isus "prijatelj privrženiji od brata" (Izr 18,24).

Isus vidi i dobro i loše u Petru te zaključuje: "Vrijedno je sačuvati ovoga čovjeka! Sotona ga želi, ali ja ga želim još više." Petar je uistinu ljubio Gospodina i Gospodin je uistinu ljubio Petra, iako je poznavao crte njegova karaktera.

Samo je jedan način kako razveseliti svoje srce i ostati u radosti: "Žedna mi je duša Boga, Boga živoga … Suze su mi kruh moj danju i noću … Duša se moja razlijeva u meni … Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga hvaliti, zbog spasenja lica njegova" (Ps 42,2-5). Ovo je Božja poruka svima koji su "oboreni" – svima koji su žalosni, poraženi, oboreni, sjetni, obeshrabreni i neveseli.

 "Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže" (Ps 46,5-6).

Da, ta rijeka je Isus – sama njegova nazočnost. Onoga trenutka kad odbacite svu sumnju i strah te zavapite: "Gospodine, vjerujem i u tebe imam nadu, obilnu nadu", bit ćete premješteni na obale te rijeke silom Duha Svetoga.

Tako je važan razlog da pustite svoje korijene duboko u Boga jer najgore tek dolazi!

Gospodin je upozorio Izraela da ne uzimaju plijena od neprijatelja kojega su porazili. Zašto ta zabrana? Bilo je to da se ne bi uzdali u silu čovjeka ili pokušali osvojiti svoje neprijatelje radi materijalna dobitka. Bog je htio da su njihove oči usredotočene na stvari gore, ne na stvari "određene za uništenje" (materijalne stvari koje će izblijedjeti poput trave – vidi Jš 6,18).

"Evo, spreman sam sada treći put doći k vama, i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaš imetak, nego vas. Uistinu, djeca nisu dužna stjecati blago roditeljima, nego roditelji djeci. S moje strane, vrlo ću rado potrošiti (sve) – utrošiti i sam sebe – za vaše duše. Ako, dakle, ja vas više ljubim, treba li da vi mene manje ljubite?" (2 Kor 12,14-15).

Zašto su neki vjernici puni mira i radosti, zračeći žarom duhovnog života i zdravlja svima koje susreću? Je li to zato što nemaju moje probleme? Ne! Istina je da ih imaju više od vas – zapravo, više do većine ljudi!

"Nalik je na stablo zasađeno uz vodu" (Jer 17,8). Tu je otkrivena tajna življenja u neprestanoj nadi – tajna kako biti pun radosti i mira po Duhu Svetom. Ona se ne nalazi u pokušaju da se popravimo, u davanju obećanja Bogu koja ne možemo održati.

Čovjek koji je iskusio ovo obećanje ne može dulje biti povrijeđen od ljudi, jer se više ne pouzdaje u njih. Njegova očekivanja sva su u Gospodinu. Ne mari što kaže ili čini čovjek; njegove oči jedino su na Gospodinu. A Gospodin nikada ne podbaci niti ga razočara.

Jedno od velikih čuda Amerike je nevjerojatan newyorški vodovod. Sagrađen je od cigle i sav je pod zemljom te ide kilometre i kilometre sa sjevera donoseći vodu ovoj metropoli. Što bi se dogodilo ako bi taj vodovod bio prerezan te iznenada ne bi bilo dotoka vode do grada? Grad New York postao bi "usahla pustinja … zemlja slana, nenastanjena" (Jer 17,6). Preživjeti možemo bez plina, ali ne bez vode.

"Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,5-8).