Pavao u svome pismu Timoteju iznosi mogućnost pada u sotonski prijevarni plan. On razumije opasnosti sotonske zamke ili klopke: "… da ne bi upao u beščašće i đavolsku zamku" (1 Tim 3,7). Ali daje i izlazak iz te sotonske zamke: "… da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju" (2 Tim 2,26).

Gospodin želi ljude koji će sačuvati vjeru čak ako podnesu i gubitak svega.

"Sjećajte se prijašnjeg vremena kada ste, tek prosvijetljeni, podnosili čestu borbu – patnje … i radosno podnosili otimanje svojih dobara, jer ste znali da na nebu imate bolje i trajno imanje" (Heb 10,32.34).

Ovo govori o narodu Božjem koji je podnosio borbu, patnje, "nakon što je bio prosvijetljen". Bili su prosvijetljeni! Njihova dobra bila su izgubljena, ali vjera ih je činila radosnima, jer su njihove oči bile na "trajnom imanju".

Vjerujem da za Crkvu i svijet nikada nije bilo važnije poznavati stvarnog Isusa nego što je upravo sada. Pod "stvarnim Isusovom" mislim na jedini izvor koji je u stanju ispuniti svaku ljudsku potrebu i čežnju; svaku želju da se bude voljen, poznat i prihvaćen; svaku nadu da se posjeduje život od vrijednosti i svrhe.

Te stvari ne nalaze se u svijetu. Naša kultura potpuno je usredotočena na slavnoga američkog idola – govoreći nam da će nas zadovoljiti novac, dobar izgled ili popularnost. Kao ljubitelji Boga, znamo da naše najdublje želje može ispuniti jedino Krist.

U knjizi Postanka vidimo Abrahama, naš model vjere, kako raste, cvjeta i napreduje u ispunjenju onoga što je Bog pripremio za njega. Kroz njegov život i primjer Biblija pokazuje život rasta i napretka za svakog vjernika, tako da, ako želi, može hodati "iz vjere u vjeru i iz snage u snagu". U 14. poglavlju Postanka, Abraham nam otkriva jednu od najvažnijih, a ipak nadaleko neprepoznatu, tajnu hodanja po vjeri. Ona će učiniti da "uznapreduje naša vjera" duboko u našem svagdašnjem životu, s vječnim posljedicama (vidi Post 14,17-24).

Novi zavjet mnogo govori o karanju (odgojnom ispravljanju): "I zaboravili ste opomenu, premda je takva koja vam se upućuje kao sinovima: 'Sine moj, ne preziri karanja Gospodnjega, niti kloni kad te kara, jer Gospodin kara onoga koga ljubi i šiba svakoga koga usvaja za svog sina. Ustrajte u strogom odgoju! Bog postupa s vama kao sa sinovima. Jer koji je sin, ako je zbilja sin, koga otac ne kara?" (Heb 12,5-7).

Isus sam je izjavio: "Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,19).

Starozavjetni proroci unaprijed su predskazali da će narod Božji ući u vatru očišćivača. "I tu ću trećinu provesti kroz oganj, i pročistit ću ih kao što se pročišćava srebro i iskušat ih kao što se iskušava zlato" (Zah 13,9).

"Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti" (Mal 3,2-3).

Bog nam je dao snažno oružje protiv svakog napada na našu vjeru. "Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena" (Heb 12,1).

Ljubljeni, za našu vjeru mi smo u žestokom ratu, koji je borba na život i smrt. Sotona je odlučio razbiti i uništiti vjeru Božjih izabranika i što je vaša vjera snažnija, veći će biti njegov napad.

Kad je vjera uzdrmana ili izgubljena, vjernici postaju slabi i okreću se idolopoklonstvu i pokvarenosti. Pavao je upozorio da su neki odbacili svoju vjeru. Naložio je Timoteju da vodi plemenit boj "čuvajući vjeru i dobru savjest! Ovu su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere" (1 Tim 1,19).

Kao pastor, zamijetio sam zajednički problem kod većine ljudi koji sjednu u mom uredu radi savjeta. "Nisam dosegao Božje mjerilo", kažu umorni. "Moj me grijeh odrezao od zajedništva s Gospodinom." Oni misle kako su njihovi grijesi uzrokovali da Duh Sveti odleprša poput goluba i onda lebdi u zraku dok ne dovedu svoje srce u ispravno stanje.

Nikada neću razumjeti kako neki ljudi mogu tvrditi da je Isus njihov Spasitelj, a ipak živjeti kao da nikada nisu iskusili njegovu spasonosnu milost. Kako mogu tražiti Boga da ih izbavi dok žive nepokajanim životom, bez grizodušja. Kako mogu govoriti kao da poznaju Krista, kad njihova djela jasno pokazuju da ništa ne znaju o njemu.