Ono što danas nedostaje u mnogim crkvama je ona stvar koja je najpotrebnija izgubljenima: izvorna radost koja zadovoljava dušu.

Često čujem kako kršćani kažu: "Izmolili smo probuđenje u našoj crkvi." Ali ja kažem da se to ne može dogoditi samo molitvom. Ne može doći do takvog probuđenja ako i pastor i ljudi marljivo ne gladuju za Riječju Božjom. I potpuno moraju predati svoje živote da budu vođeni Pismom. Ne možemo postići radost neba dok nas čista Riječ ne osvjedoči o grijeh, lomeći sav ponos, predrasude i lažno dostojanstvo.

"Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke" (Iz 44,3).

Je li vam Gospodin donio svoju Riječ koja gasi žeđ? Je li vam došao u vašem sušnom razdoblju i preplavio vas svojim Duhom? Pijete li čistu vodu njegove Riječi?

Ako je tako, spremni ste zatražiti drugo obećanje saveza: "Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja. Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice" (Iz 44,3-4).

Na svadbi u Kani Galilejskoj, Kristova majka Marija vidjela je da je ponestalo vina. Uputila je sluge k svome sinu i rekla: "Što vam god rekne, učinite" (Iv 2,5).

U Luki 11,2-4 Isus nas uči o molitvi. Kratko istražimo neka načela koja uči.

"Oče naš" – Moramo razumjeti da smo sad u vezi s Bogom Ocem po Isusu Kristu. To nam daje pravo da stojimo pred njegovim prijestoljem i iznosimo svoje molbe.

"Koji jesi na nebesima" – Njegovi su putovi viši od naših; njegove su misli više od naših. On živi na mjestu potpune pobjede. Ne postoji mogućnost poraza u Bogu.

"Sveti se ime tvoje" – U Božje se ime i ugled možemo pouzdati. On je pravedan i nikada nam ništa neće reći što je u suprotnosti istini.

Jednoga dana svi ćemo stajati pred sudom i odgovarati Gospodinu kako smo odgojili svoju djecu. U tom trenutku, nitko od nas neće biti u stanju ponudi ispriku ili baciti krivnju na nekoga drugog. Zbog toga se danas moramo istražiti pitajući se jesmo li podigli našu djecu u strahu i opomeni Gospodnjoj. Jesmo li im pokazali život ljubavi i strahopoštovanja za Boga.

Pismo je jasno da ako odgajate svoju djecu na autoritetu Riječi Božje, neće otići od tog učenja u kasnijim godinama. Oni mogu od toga skrenuti na neko vrijeme – čak godine – ali na kraju će ih to vratiti natrag k istini. "Upućuj dijete prema njegovu putu pa kad i ostari, neće odstupiti od njega" (Izr 22,6).

Početak pravog probuđenja dolazi kad pobožno društvo vjernika preuzme breme Gospodnje za crkvu ili grad zahvaćen grijehom. To pobožno društvo posti i moli, vruće moleći Boga da počne ponovno graditi zidove i vrata koji će zaštiti njegov narod od svakog neprijatelja.

Nehemijina knjiga nudi živu sliku onoga što se događa crkvi u vrijeme razaranja i otpadništva. Kad su se Nehemija i 43 tisuće drugih židovskih domoljuba vratili u Jeruzalem, našli su grad potpuno razvaljen. Zidovi su bili porušeni, a vrata uklonjena, tako da stanovnici nisu imali zaštite od svojih neprijatelja … a čitava četa protivnika harala je gradom kako je htjela.

"Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bijaše ondje i Isusova majka. A na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. I kad ponesta vina, reče Isusu mati njegova: 'Vina nemaju.' 'Što ja imam s tobom, ženo? Još nije došao moj čas.' Mati njegova reče službenicima: 'Što god vam rekne, učinite'" (Iv 2,1-5).

Molimo, žrtvujemo, borimo se. Za duše!

Ništa nije važnije! Mnogi vjernici napustili su bojno polje za duše jer su, u tajnosti, u porazu.

U Pismu je Crkva nazvana tijelom. Ako jedan ud pati, svi pate s njim. Kad zadržavate i skrivate tajni grijeh, nešto pred Bogom gubite. Dok je tisuće vjernika utišano na taj način, Crkva postaje nemoćna i neprepoznatljiva. Tko ste, što činite kad vas nitko ne vidi, odredit će vašu budućnost.