Pouzdan znak duhovnog rasta je da svaki problem i krizu odmah odnosite Isusu. Naučili ste da imate mjesto kamo možete poći.

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 4,6).

Neki kršćani uvijek su u krizi. Kad god ih sretnete, uvijek strašno nariču: "Suočavam se s jednom stvari za drugom. Ne znam što da radim." Voljni su opisati svoj problem svakome u svojoj blizini, ali nikada ga ne odnose Isusu, kao da im on nema što ponuditi.

Sotona se poigrao s mnogim kršćanima, uvjerivši ih da su u Gospodinu nešto izgubili. Činjenica je, strašan je grijeh sumnjati u Božju ljubav za vas te pogrešno prosuđivati svoj položaj u Kristu vlastitim osjećajima. Vaše svakodnevno stajanje s Isusom nema ništa s vašom revnošću, suzama ili intenzitetom. Ono počiva na vjeri samoj.

Iskustva obraćenja često su emocionalna, jer su nova i tako neopisivo posebna. Promjena koja se događa u našoj duši tako je iznenadna da može biti neodoljiva. Čudesno je iznenada biti okrenut od grijeha i ropstva u potpuno nov život u Kristu.

Mnogi su glasovi u našoj kulturu koji nas potiču da imamo najbolji život koji možemo. Taj se koncept pretvorio u način na koji mnogi kršćani prilaze crkvi. Oni misle da ih Bog treba blagosloviti sa svime što požele u životu. Ali Bog nas ne blagoslivlja na taj način. Da, on traži da nam služi za naše dobro, ali ime koje treba biti uzdignuto i na koje trebamo biti usredotočeni nije naše, nego njegovo.

Biblija nam govori da je jedna osoba došla u ponoć govoreći: "Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega" (Lk 11,5-6). Isus nikada ne baca brojeve nasumce, dakle, mora biti neko značenje u tome. Osim toga, ne znam nikoga tko bi mogao pojesti tri kolača kruha odjednom. Što on točno ovdje pokušava reći?

"Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja" (2 Kor 5,7).

Svakoga dana činite stvari iznova i iznova, što postaje dosađujuće i ponavljajuće. Primjerice, svakoga dana u tjednu dižete se u isto vrijeme, jedete isti doručak i putujete istim putem do posla. Odlazite do istog restorana na ručak, na putu kući zaustavljate se u istom kafiću i slušate istu radiopostaju tijekom vožnje.

U vezi s ogromnim procesom sazrijevanja koji se događa u vama možete biti u potpunom neznanju. Pavao uspoređuje naš duhovni rast s rastom našega tijela. Kaže da je naša duša hranjena na isti način kao i naši fizički zglobovi, mišići i vlakna. On to naziva "rastom koji daje Bog" (Kol 2,19).

Apostol Pavao uvjeravao je Solunjane da su naučili kako živjeti ugađajući Gospodinu. Rekao im je: "… primili ste od nas … kako vam treba živjeti i ugađati Bogu" (1 Sol 4,1). Zatim je dodao ovaj poticaj: "… sve više napredujte" (1 Sol 4,1).

Napredovati znači rasti. Pavao je rekao: "Sjedili ste pod propovijedanjem zdravog evanđelja, tako sad pod sobom imate čvrst temelj. Zbog toga, trebate rasti u milosti na svim putovima – u svojoj vjeri, znanju, ljubavi."

Gospodin je uputio Ivana: "Anđelu crkve u Sardu napiši: 'Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih … Poznam tvoja djela. Kažu da si živ, a mrtav si'" (Otk 3,1).

Rekao je: "Možda si dobra osoba, netko tko će učiniti sve za bilo koga. Imaš dobru reputaciju i u crkvi i u svijetu. Poznat si kao uistinu živ u Kristu, blagoslovljen od Boga. Ali element smrti uvukao se u tvoj život. Onečistilo te nešto od svijeta."

Mi smo Božji hram na zemlji, naša tijela prebivalište njegova Svetog Duha (vidi 1 Kor 6,19). Međutim, određene stvari ne pripadaju u naš hram, stvari koje mogu preuzeti naš žar za njega.

Kad je Isus počeo prevrtati stolove u hramu (vidi Iv 2,13-17), isprevrtao je više nego samo posao mjenjača novca. Isprevrtao je vjerski sustav koji se tisućljeća oslanjao na životinjske žrtve da bi se ugodilo Bogu. Krist je u biti izjavljivao: "Vaš odnos s Ocem neće se više temeljiti na žrtvovanju ovaca, koza i golubova. Temeljit će se na mojoj jedinoj žrtvi za vas."