Croatian Devotionals

U Ivanu 2 Isus ulazi u hram radi djela koje će označiti početak njegove javne službe. (Njegovo ranije čudo u Kani, kad je pretvorio vodu u vino, nije bio javni nastup.) Ono što se dogodilo zatim prilično je dramatično:

Čak i kao dječak, David je poznavao silu i zaštitu Božju. Odrasli ljudi povlačili su se kad su vidjeli Golijata, diva, ali ne i David. Krenuo je na ovoga diva ni s čim nego s praćkom u ruci i oborio ga. Sukobio se s lavovima golim rukama i s medvjedima samo s kopljem. Bog je uzeo maloga, beznačajnoga seoskog dječaka, pastira, i pretvorio ga u silnog ratnika-kralja!

Bog je čuo vapaj Izraelaca i pokazao im milosrđe, okrećući njihovo tugovanje u veselje i dopuštajući im da kliču i raduju se. Sad ih je pozvao da se okupe na još jedan sastanak.

Ako se Izraelova radost trebala održati – ako nije bila da se još jednom izgubi – Bog je morao kopati malo dublje. Određena područja u životima ljudi još uvijek nisu bila u skladu s njegovom Riječi. Međutim, Gospodin je svakome dopustio da se raduje određeno vrijeme, jer je htio da znaju da su sigurni. Ali sad je tijekom tog stanja prihvaćenosti i radosti tražio da se predaju većoj odvojenosti od svijeta.

Poludnevno Ezrino propovijedanje nije bilo dovoljno za gladne Izraelce. Htjeli su čak i više Riječi Božje te su formirali skupine, sa sedamnaestoricom starješina pored Ezre da ih ostatak dana vode u proučavanju Biblije. "(Oni) objašnjavahu Zakon narodu … I čitahu iz knjige Božjega zakona po odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita" (Neh 8,7-8).

Možda ste čuli za izraz "kušači propovijedi". Ovaj izraz star je gotovo 200 godina, pojavivši se u Londonu sredinom 1800-tih godina. U to vrijeme, veliki propovjednik C.H. Spurgeon propovijedao je mnoštvu od pet tisuća ljudi svake nedjelje u Metropolitan Tabernacleu u Londonu. I s druge strane grada, Joseph Parker propovijedao je pomazane poruke, a tako i drugi gorljivi pastori širom Londona, iznoseći duboka otkrivenja i proročke riječi.

"Radost Jahvina vaša je jakost" (Neh 8,10). U vrijeme kad su se te riječi navijestile, Izraelci su se upravo vratili iz ropstva u Babilonu. Pod vodstvom Ezre i Nehemije, ljudi su ponovno sagradili porušene jeruzalemske zidove. Sad su svoje oči držali na ponovnom uspostavljanju hrama i obnovi nacije.

Pismo nam govori da je na svadbi u Kani "bilo postavljeno šest kamenih posuda namijenjenih za uobičajeno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala dvije do tri mjere" (Iv 2,6). Poslušavši Isusa, sluge su te velike posude napunile vodom, koja se natprirodno pretvorila u bogato, ukusno crno vino.

Nažalost, ako tražimo Gospodina svim srcem, to nas ne oslobađa izvanjskog napada. Nakon deset godina mira, Asin komadić svijeta iznenada je napala ogromna etiopska vojska bez nekog vidljivog razloga. Asa je bio Salomonov praunuk, ali njegova pobožnost nije jamčila gladak put ostatku njegova života.
Za takav trenutak, tražitelji Boga izgradili su rezervoar spremne vjere da se suoče sa svojim novim problemima. Oni točno znaju što učiniti:

Kad ozbiljno prionemo poslušnosti Riječi Božjoj – dopuštajući njegovu Duhu da izloži i usmrti sav grijeh u našem životu – Gospodin sam uzrokuje da se radujemo. "Bog ih je ispunio velikom radošću" (Neh 12,43). Vjerujem da ovaj izliven blagoslov uključuje obilje radosti, čak i usred naših kušnji. Gospodin otvara nebo i krštava nas "Isusovom radosti" – s klicanjem, radovanjem i pjevanjem – bez obzira na naše prilike.

Gdje se Riječ Božja cijeni, neizbježan rezultat je izliće izvorne "Isusove radosti".

Nehemija i Ezra rekli su onima koji su se vratili u Jeruzalem: "Uzbuđeni ste u vezi s Riječju Božjom – gladujete za njom, volite je, dopuštate da radi u vašem srcu. Pokajali ste se, plakali i tugovali i Bog je zadovoljan s vama. Ali sad je vrijeme za radovanje. Izvadite rupčiće i obrišite suze. Ovo je vrijeme velike radosti i veselja" (vidi Neh 8,9-10).