Biblija iznosi priču o čovjeku koji je kasno noću otišao k susjedu i tražio ga kruha jer mu je upravo stigao posjetitelj i nije imao ništa da bi ga nahranio.
"Onaj iznutra je odgovorio: 'Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem' – kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba" (Lk 11,7-8).
Moja žena Gwen imala je trideset četiri godine kad joj je prvi put bio otkriven rak. Kad smo dobili tu vijest, bili smo potpuno svladani. Upravo smo se doselili u New York, da bih ja započeo službu s uličnim bandama. Dok sam sad hodao ulicama propovijedajući članovima bandi i ovisnicima, morao sam se boriti sa suzama tjeskobe i straha. Ali Gospodin me neprestano razuvjeravao: "Davide, ja sam vjeran. Neću napustiti ni tebe ni tvoje ljubljene." Bog je hodao sa mnom kroz tu strašnu kušnju i svaku drugu koja je slijedila.
U Kristu postoji mjesto u kome nema tjeskobe u vezi s budućnošću. Na tom mjestu nema straha od iznenadne katastrofe, nevolje, nezaposlenosti. Nema straha od čovjeka, pada, gubitka duše. To mjesto je mjesto potpunog pouzdanja u Božju vjernost. Pisac Hebrejima to mjesto naziva savršenim počinkom.
Svijet žudi da vidi svjedočanstvo Božje sile očuvanja. I nastavit će pitati dok se Isus ne vrati: "O, kršćanine, vidim da vjerno služiš Bogu. Postiš, moliš i svjedočiš o njegovoj slavi i sili, a upravo si u kušnji svoga života. Reci mi, je li te tvoj Bog podupire u ovoj kušnji? Što je tvoje svjedočanstvo sad kad si u lavljoj jami?"
Što će biti potrebno da se dosegne izgubljen i povrijeđen svijet? Mala vojska vojnika koja se upisala u školu poteškoća i kušnji! Bog traži one koji su voljni biti iskušani vatrom, čija vjera može biti pročišćena i pokazati se kao čisto zlato.
Pod pritiskom, većina od nas iznova i iznova iznosi svoju potrebu: "Kad bih imao ovu jednu stvar. Kad bih mogao utjecati na tu jednu slabost." Ali Isus nam kaže da svoje oči ne držimo na našoj potrebi, nego na našem Opskrbljivaču potrebe: "Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih?
Ponovno se sretnimo s Abrahamom. On ima poruku za nas. Poučit će nas o vjeri kako graditi. Abraham u odgovoru na poziv i obećanja Božja – "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati … blagoslovit ću te … i sam ćeš biti blagoslov" (Post 12,1-2) – čini nešto osobito i krajnje značajno – gradi oltare Gospodinu (vidi Post 12, i 13).
Ljubljeni, Gospodin nas nije spasio samo da bismo mogli beskrajno uživati u njegovoj dobroti, milosrđu i slavi. On je imao vječni naum kad je odabrao svakoga od nas i taj naum odlazi iznad blagoslova, zajedništva i otkrivenja. Činjenica je, Bog još uvijek poseže za izgubljenim čovječanstvom. I on traži ljude koji će mu vjerovati i uzdati se u njega kako bi ih mogao oblikovati u svoj najveći evangelizacijski alat.
Od svih grijeha koje počinimo, sumnja je onaj koji Bog najviše mrzi. I prema Starom i Novom zavjetu naše sumnjanje žalosti Gospodina, izaziva ga i donosi mu mnogo boli. Najveći primjer toga vidimo u starom Izraelu nakon što je Bog izbavio svoj narod iz faraonovih ruku.
Psalmist tuguje: "Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,6-7).
Većina od nas izjednačuje silu s nečim vidljivim, tjelesnim, nečim što će uzdrmati zemlju. Ali to nije istina za duhovni autoritet. Petar kaže da Bog povjerava duhovni autoritet "skrivenu čovjeku srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha" (1 Pt 3,4).
Grčka riječ koju Petar upotrebljava za blago znači i krotko. A riječ upotrijebljena za smirenost znači biti siguran, neuznemiren. Petar govori o srcu koje je uvijek smireno u svom položaju u Kristu. Takvo srce posjeduje stvaran duhovni autoritet.