"David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim" (1 Ljet 11,9).
Silni ratnici iz Prvih ljetopisa 11 pomogli su Davidu osvojiti novi glavni grad za njegovo kraljevstvo, govori nam priča od 4-9 retka. Moderna nacija Izrael održavala je veliku proslavu tri tisućitog rođendana tog grada, Jeruzalema, kao središta židovskog života.
"Iz utrobe Šeola (pakla) zavapih" (Jon 2,2). Zašto je Gospodin spustio Jonu tako nisko? Bio je u utrobi živog pakla, sputan u mraku, viseći između života i smrti. Zašto bi milosrdni Bog proveo slugu kroz to? Vjerujem da nam Jonina priča pokazuje kako se Bog bavi neposlušnim slugama.
Jona je bio u toj utrobi pakla tri dana i noći. Međutim, sve to vrijeme uopće nije molio. Oluja ga nije bacila na koljena niti borba sa smrću u ribljem trbuhu. Tek nakon tri dana i noći čitamo: "Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu" (Jon 2,2).
Kako je mogao tako molitveni čovjek kao Jona otići od svoga poziva i pasti u neposlušnost? Sve je započelo s djelomičnim, necjelovitim poznavanjem Božje naravi.
Jona je primio snažno otkrivenje Božje milosti i milosrđa. Svjedočio je: "Znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem, i da se nad nesrećom brzo sažališ" (Jon 4,2).
Jeste li bili učeni od Isusa u svojoj tajnoj klijeti molitve? Jeste li ga tražili stvari koje ne možete dobiti iz knjiga ili od učitelja? Jeste li tiho sjedili u njegovoj nazočnosti, čekajući čuti njegov glas? Biblija kaže da je sva istina u Kristu. I on sam vam je može dati kroz svoga blagoslovljenog Duha Svetog.
Došli su farizeji i saduceji i tražili da im Isus pokaže znak s neba (vidi Mt 16,1). Isus je odgovorio: "Znak traži pokvareni i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi znak, osim znaka – Jone" (Mt6 16,4). Kasnije je pozvao svoje učenike i pitao: "'Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?' 'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' odgovori mu Šimun Petar" (Mt 16,15-16).
Salomon je napisao: "Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu" (Pnp 2,15). On upozorava da nas često male, ustrajne stvari sprečavaju da u potpunosti ne hodamo u Božjem pozivu za bogat život u njemu.
Kad dolazimo Bogu u molitvi, moramo znati tko je on i što je voljan učiniti za nas. Moramo znati da je on naš Otac, naš snabdjevač, naš izbavitelj; da nam je oprošteno tako da možemo postati poslanici opraštanja. U svom srcu moramo imati sigurnost kako je Bog vjeran da nas zaštiti od svakog oružja zla koje je protiv nas skovano.
"Onda im nastavi: 'Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao u ponoći i rekao mu: 'Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega'" (Lk 11,5-6).
Danas postoje mnogi dobro izvježbani propovjednici, visoko cijenjeni ljudi uznapredovanog znanja. Godinama su bili na bogosloviji studirajući teologiju, psihologiju i etiku. Učili su ih nadareni učitelji, cijenjeni ljudi koji su stručnjaci na svom području.
Pogledajte Kornelija, stotnika. Ovaj čovjek nije bio propovjednik ni laički pastor. Zapravo, kao nežidov, nije čak bio ni pribrojen narodu Božjem. Međutim, Pismo kaže da je ovaj vojnik bio "pobožni priznavalac pravog Boga sa svim domom svojim. Židovskom je narodu iskazivao mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka" (Dj 10,2).
Tragično, ali mnogi propovjednici danas propovijedaju beživotne propovijedi. Njihove poruke niti osvjedočuju o grijeh niti daju odgovor na duboke vapaje srca. To je apsolutno zločin. Prazne filozofije izbacivane u vrijeme velike gladi proizvest će samo veću žalost kod slušatelja.