Molitva se zapravo ne može naučiti principima i seminarima. Ona se mora roditi iz ozračja svjesne potrebe. Ako kažem: "Moram moliti", ubrzo će mi ponestati motivacije i odustat ću. Tijelo je presnažno. Moram biti natjeran na molitvu.
Previše kršćana živi u stanju nevjere. "Nadam se da će se moje dijete jednoga dana pojaviti." Neki roditelji zapravo su digli ruke: "Pretpostavljam da se ništa ne može učiniti. Ispostavilo se da Bobby nije dobar. Mi smo pokušali; posvetili smo ga Gospodinu kad je bio dijete. Možda jednoga dana."

Nisam shvatio koliko sam kriv zbog grijeha nečistih ušiju dok nisam bio na jednom propovjedničkom putovanju na Britanskom otočju. Moga sina Garyja i mene vozio je na mjesto propovijedanja jedan pastor koji nas je ljubazno pitao kako napreduju naši sastanci. Kad sam htio odgovoriti, prekinuo me i govorio o svom vlastitom propovijedanju. To se dogodilo nekoliko puta i svaki put me preduhitrio pričama kako on ima veći broj posjetitelja i da je posjetio više zemalja od mene.

"Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah" (Iz 50,4-5).

Pogledajte ovaj posljednji redak! Svakoga jutra Isusa je budio Duh Sveti. I Duh je podesio njegovo uho da čuje Riječ svoga Oca. Kad Krist svjedoči: "Ne protivih se niti uzmicah", on govori: "Kad sam bio na zemlji, bio sam učen što trebam reći, činiti, slušati. I nikada se nisam od toga okrenuo."

Psalam 50 iznosi grijeh upotrebe nečistih usta i njegovih posljedica. Mnogi u domu Božjem uzimaju njegovu Riječ u vezi s tim olako.

"Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje … Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči … Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim – njemu ću pokazati spasenje svoje" (Ps 50,19-23).

Jakov upozorava crkvu: "Jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život" (Jak 3,6).

Slično upozorenje čitamo u Izaiji: "Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: 'Evo me!' Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu" (Iz 58,9). Ova Hebrejska riječ za bezbožnost zapravo govori o nepristojnosti, nepoštovanju i neučtivosti.

U ispričanoj priči o ženi uhvaćenoj u preljubu u Ivanu 8 Isus je optuženu pretvorio u prihvaćenu. Umjesto odbacivanja ove preljubnice čiji život je visio o niti, on ju je prihvatio. A to isto čini i za nas danas. On uzima sve koje je vlastiti grijeh odgurnuo na marginu i kaže: "Moji ste. Nalazite se ravno u središtu Očeve ljubavi."

"Sinci, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kako već Židovima rekoh, i vama sada kažem: Kamo ja idem, vi ne možete doći. Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,33-35).

Nedavno je jedan mlad čovjek došao naprijed tijekom molitvenog sastanka u crkvi Times Square, drhteći i plačući. Rekao mi je da je iz države Washington i da je ranije te večeri slučajno ušao na bogoslužje. Izašao je i otišao na neki glazbeni koncert, ali je zatim ostavio taj događaj i vratio se u crkvu. Sad je htio molitvu te sam ga pitao: "Jesu li tvoji roditelji kršćani?" Odgovorio je: "Da, gospodine. Neprestano mole za mene."

Pavao je pitao galaćansku crkvu: "Dobro ste trčali. Tko vam zapriječi da se i dalje ne pokoravate istini? Takav poticaj ne dolazi od onoga koji vas pozva. Malo kvasa ukvasi sve tijelo" (Gal 5,7-9).

Pavao je s pouzdanjem mogao reći crkvi u Rimu: "A znam da ću, kad dođem k vama, doći u punini blagoslova evanđelja Kristova" (Rim 15,29). U svom hodu s Kristom imao je sveto pouzdanje. Tvrdio je: "Zato se i sam trudim da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima" (Dj 24,16).