Osjećaju li posjetitelji u vašoj kući Isusovu nazočnost? Prožima li miomiris njegove svetosti vašu obitelj, brak, odnose? Postoje li suze posredovanja članova obitelji, vapaji slomljenosti, iskrena želja da se sve pogrešno ispravi? Ili vlada tijelo?

Svaka kršćanska kuća trebala bi biti povišeno mjesto, gora odvojenosti od svijeta i tijela, sveta dvorana gozbe s Kristom. Međutim, to se ne događa u mnogim kršćanskim domovima jer su onečišćeni prljavštinom. Kroz televiziju i Internet puštena je u kuću raskalašena, ružna pokvarenost.

Prije nekoliko godina otputovao sam sa skupinom prijatelja u San Antonio u Texasu, kako bismo vidjeli Alamo. Jedan momak iz našeg tima ponudio je da nas vodi. "To je moj rodni grad i volio bih biti vaš vodič", rekao je. Ali kad smo jednom stigli u San Antonio, stvari su postale zbunjujuće kad je nekolicina od nas zamijetila da smo pored iste trgovine prošli tri puta.

"Hej, vozimo li se mi u krugovima?" pitao je netko. "Ne, ne, približavamo se", uvjeravao nas je prijatelj.

Nakon što se triput odrekao Isusa – upravo kao što mu je Gospodin rekao – Petar je morao shvatiti kako nije moguće biti poslušan Gospodnjim zapovijedima u vlastitoj snazi. Isus je rekao učenicima: "Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,34-35).

U Izaiji 25 Bog pokazuje proroku Izaiji bogatu, nadnaravnu gozbu pripremljenu na gori: "Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena" (Iz 25,6).

Shvaćate li što Izaija ovdje govori? Ova čudesna gozba dogodit će se upravo uoči Isusova povratka. U to vrijeme Božji narod neće tugovati, mučiti se u strahu, stresu, porazu. Oni neće izgledati poput krhkih likova sličnih kosturima, duhovno mršavi i slabi. Ne, Krist će se vratiti da nađe svoj narod gosteći će "pretilinom sočnom".

Upravo sada živimo u biblijskom razdoblju poznatom kao "posljednja kiša" i Božji plan je pušten u pokret. Svuda širom svijeta ruše se visoki zidovi sotonina grada.

Sjetite se što se dogodilo s komunizmom. Doslovni zid srušio se u Njemačkoj, Rusiji i širom Istočne Europe. Milijuni koji su jednom živjeli pod sotoninim tlačenjem oslobođeni su i mnogi čuju evanđelje po prvi put. A "snažan narod", jednom otvrdnuo u grijehu, sad slavi Boga.

Izaija 25 opisuje nevjerojatno viđenje. U njemu je prorok Izaija premješten u budućnost, u same posljednje dane. Biblijski komentatori se slažu da je ovo jedna od najjasnijih slika u Pismu u vezi sa zadnjim danima. Izaija nam točno pokazuje što Bog namjerava s nacijama i svojom Crkvom uoči samoga kraja. I mi upravo sada živimo u samom onom času koji Izaija opisuje.

Jedne nedjeljne večeri prilazio sam Times Squareu koji je bio pun turista i drugih ljudi koji su obavljali blagdansku kupovinu. Procjenjuje se da u špici prometa gotovo četvrt milijuna ljudi prođe kroz to područje. Dok sam tamo stajao, molio sam promatrajući mase ljudi.

U jednoj točki, Duh Sveti mi je šapnuo: "Davide, pogledaj ovu vrevu. Pomnoži je nekoliko puta i dobit ćeš koliko mog naroda umire u pustinji. Iz sve one mase ljudi, samo je dvoje ušlo u moj počinak, Jošua i Kaleb. Svi drugi umrli su prije svog vremena, u očaju i nevjeri."

Ilustrirajući bogat, zadovoljavajući život koji ima za nas, Isus upotrebljava sliku ovčinjaka. "Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti" (Iv 10,9). U ovčinjaku njegove su ovce sigurne od svakog neprijatelja. One se hrane na dobroj "paši" kraljevstva Božjeg, uživajući zdravlje, mir i slobodu.

Abraham je izgradio oltar poslušnosti i pouzdanja kad nije znao kamo mora ići. U životu svakoga od nas postoje trenuci kad s mukom u svom srcu pitamo: "Kamo, Gospodine?" Moramo donijeti odluku bez jasnog vodstva. Vjernikovo "kamo" može se odnositi na njegovu karijeru, studij, izbor škole, selidbe, izbor crkve, kamo poći nakon tragedije ili bolesti. U svim tim "kamo" moramo sagraditi oltar pouzdanja i povjerenja, gdje ćemo predati sve u Njegove ruke. Vjera koja gradi oltar kad ne znamo kamo da idemo nikada se neće razočarati.

Izraelci su išli ispred Boga organizirajući vojsku, planirajući strategiju i napadajući po svome nahođenju. Ali kad ih je neprijatelj vidio, gonio je izraelske vojnike "poput pčela" i uništio ih (vidi Pnz 1,44).