Što je iza osuđivanja i sukoba? Zašto sluge Božje, kojima je osobno bilo toliko oprošteno, pogrešno tretiraju svoju braću i odbijaju zajedništvo s njima? To se može slijediti sve do najuvredljivijeg mogućeg grijeha: preziranja dobrote Božje
Isus kaže: "On ... pročišćava svaku mladicu koja rađa rod da rodi više roda" (Iv 15,2).
Kršćani koji donose rod su pročišćavani? To nije ono što većina od nas očekuje od života službe Bogu. Duboko u sebi većina od nas očekuje nagradu. Na kraju krajeva, ne bi li to bilo pošteno?
Nedavna istraživanja su predskazala da će s 2020. godinom islam biti glavna religija u Norveškoj i svim skandinavskim zemljama. Ako je to ispravno, možemo očekivati da ćemo za nekoliko sljedećih godina vidjeti islam kao državnu religiju u Norveškoj. To je ono što se događa u svakoj zemlji gdje muslimani razviju svoje uporište.
"Prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).
Što Pavao misli kad kaže da ovaj čovjek prezire obilje Kristove dobrote? Riječ za prezirati ovdje znači: "On misli da nije moguće." Drugim riječima, ovaj vjernik je rekao: "Takva milost i milosrđe nisu mogući. Ne mogu to shvatiti." To se nije uklapalo u njegovu teologiju. Dakle, umjesto da to prihvati, odlučio se protiv toga.
Je li kralj u usporedbi u Mateju 18,23-35 pregledao grijeh svoga sluge? Je li mu progledao kroz prste na dug i ispričao ga? Ne, uopće ne. Činjenica je da je kralj, opraštajući tom čovjeku, stavio na njega tešku odgovornost, odgovornost čak veću od težine njegova duga. Ovaj sluga sad je svome gospodaru dugovao više nego ikada. Kako? Bio je odgovoran da oprosti drugima i voli ih, upravo kao što je kralj učinio za njega.
Isus je dao usporedbu u Mateju 18,23-25 kako bi nam pokazao primjer pouzdanog, nadarenog slugu kome je iznenada otkriveno da je najveći od svih dužnika. Ovdje je netko tko je nezaslužan, pun pogrešnih motiva, ne vrijedan ikakva suosjećanja. Međutim, njegov gospodar mu slobodno oprašta – upravo kao Isus vama i meni.
Dopustite mi ovdje reći kratku riječ o obraćenju. Ta misao je često definirana kao "zaokret". Ona govori o zaokretu od 180 stupnjeva s ranijih putova. Isto tako, za obraćenje se kaže da mora biti popraćeno svetom žalošću.
Kad je u Jeruzalemu izbilo probuđenje, anđeo je progovorio Filipu upućujući ga da ide na put koji se spušta do Gaze, gdje će susresti etiopskog diplomatu koji se vozi u kolima. Filip je našao tog čovjeka kako glasno čita Izaijinu knjigu te ga pitao: "Razumiješ li baš to što čitaš" (Dj 8,30).
"Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar" (Iv 15,1).
Kad Isus govori o sebi kao "pravom" trsu, ne iznosi samo točnu informaciju. "Pravi" ovdje znači isto kao i izraz "pravi prijatelj" – što znači, stvaran, izvoran, autentičan, pri ruci da vas čvrsto podupre.
Nema boljeg primjera kako Bog silno djeluje u jednom gradu od izvješća danog u Djelima 11,20-21: "A među njima neki bijahu s Cipra i iz Cirene; ovi, kada dođoše u Antiohiju, počeše propovijedati i Grcima i navješćivati im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin. I ruka Gospodnja bijaše s njima te se velik broj, i to onaj što prigrli vjeru, obrati Gospodinu."
Došlo je do takve žetve da je iz Jeruzalema bio poslan Barnaba kako bi izvidio stvar. "Kad on dođe tamo te vidje milost Božju, obradova se … I veliko mnoštvo naroda pridruži se Gospodinu" (Dj 11,23-24).
U Marku 8 Isus je još jednom nahranio mnoštvo – ovaj put četiri tisuće ljudi – sa samo sedam kruhova i nekoliko ribica. Ponovno su učenici prikupili nekoliko košara ostataka (vidi Mk 8,5-8). Međutim, Krist je razabrao da učenici još uvijek nisu prihvatili njegovu čudotvornu silu, zbog toga ih je pitao: "Zar vam je srce otvrdnulo?" (Mk 8,17).