Čak se i sada svježe sjećam bespomoćnih lica koja sam vidio u srcu Bronxa. Lica svih oblika, boja i starosti. Momci i djevojke, muškarci i žene, crni, bijeli, Latinoamerikanci, Azijati. Toliki su bili izgubljeni. Toliki su trebali Isusa.

Bili smo u posljednjoj fazi šestotjedne evangelizacije u mjestima New Yorka. Tjednima smo evangelizirali na ulicama, širom grada održavali priredbe po uglovima četvrti, sve vrijeme pozivajući ljude na našu posljednju evangelizaciju u Bronxu.

Pismo kaže da dok je Ilija bio u pećini bježeći od Izebele, došao je "… silan vjetar, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru" (1 Kr 19,11). Bog nije bio u toj poruci.

"Poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu" (1 Kr 19,11). Očekujete li čuti neku žestoku riječ? "A poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju" (1 Kr 19,12).

Živite kao vjeran sluga, marljivo molite i poznajete glas Božji. U prošlosti ste zadobili pobjede i duboko ljubite Gospodina. Ali sad ste duboko slomljeni, ranjeni kao nikada ranije i ne možete se čak prisiliti moliti.

Isus se jednom okrenuo svojim zemaljskim rođacima i rekao: "Vas svijet ne može mrziti" (Iv 7.7).

S tim riječima, Isus nam daje lakmus test prave crkve i pravog učenika. Pitam se za koliko bi se crkava i kršćana danas moglo reći: "Vas svijet ne može mrziti."

Pravi kršćanin je dobar, miroljubiv, opraštajući i brižan. Oni koji su poslušni Isusovim riječima požrtvovni su, krotki i dobri.

Uobičajena mudrost govori da nije prirodno mrziti one koji vas ljube, blagoslivljaju i mole za vas. Naprotiv, ljudi mrze one koji ih zlostavljaju, pljačkaju, proklinju. Zašto su onda kršćani tako omrznuti?

Isus kaže: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas … Ako su mene progonili, i vas će progoniti" (Iv 15,18.20). Zašto je to tako?

Kad se nakon uskrsnuća Isus pokazao učenicima, dao im je posljednju lekciju. Započela je kad je pitao Petra ljubi li ga. To pitanje postavio je ovom učeniku triput i svaki put Petar je odgovorio pozitivno. Zauzvrat, Isus mu je svaki put rekao: "Pasi jaganjce moje – pasi ovce moje – pasi ovce moje" (Iv 21,15-17).

Tijekom Posljednje večere, Isus je rekao svojim učenicima – studentima koji su učili od njega i prijateljevali s njim tri godine – da odlazi. Zamislite kako su se učenici morali uznemiriti kad su čuli takvu stvar! On je bio njihov vođa. On je bio čudotvorac. On je bio onaj koji je davao savršeno mudar odgovor kad su ga farizeji verbalno natjerali u kut. Kad je govorio, govorio je s vlašću kao nitko koga su ikada čuli. Nitko ranije nije tako učio.

Je li ostao mali ostatak koji će se boriti da se raspiri plamen Božje pravednosti? Ljudi koji se sjećaju Gospodina i voljni su zauzeti stav za njegovo ime?

Gospodin je rekao: "Ako vidim stijenj koji tinja, neću ga ugasiti. Plamen je možda nestao i ne vidi se vatra, ali ako još uvijek vidim žar kako tinja, neću dopustiti da se ugasi. Dokle god negdje čujem makar i blijedi vapaj iz vjernih slugu, neću dopustiti da se napuknuta trska slomi" (vidi Iz 42,3).

Kad je Krist došao na zemlju, Izrael je živio pod tlačiteljskom vlašću Rima. Židovi su bili teško opterećeni rimskim porezima i zakonima. A u isto vrijeme, pohlepno svećenstvo iskorištavalo je udovice i siromašne. Podjarmljen narod bio je ismijavan i izrugivan, zaslijepljen od pokvarenosti. Zbog toga je toliko proroka reklo da će Krist doći u času tame, donoseći veliko svjetlo.

Mnogi vjernici danas pitaju: "Zašto Bog Ameriku nije predao sudu? Zašto se nije pozabavio s nama prema našim grijesima? Noinoj je generaciji dao 120 godina upozoravanja, ali nakon toga je rekao: 'Dosta!' i pustio potop. Bog dugo podnosi grijehe Amerike, zašto, dakle, ne vidimo njegov pravedan sud na nama?"

Ja volim ovu zemlju i ne želim vidjeti konačni Božji sud na Americi. Poput mnogih, i ja sam krajnje zaprepašten zašto Božji sud kasni.