"Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom" (Iz 42,1-4).

Krist često započinje svoju službu nama kao da smo djeca s potrebama koje se moraju ispuniti. To se događalo kroz sva evanđelja, kad je obnovio vid slijepcu, iscijelio ženu koja je krvarila ili nahranio gladno mnoštvo. Ljude koji su patili on je susreo ravno tamo gdje su bili i dao im upravo ono što su trebali. To je za njih bio dovoljan razlog da ga slijede. Čak su i neki farizeji slijedili Krista zbog njegovih čuda.

Otkrivena volja Božja praktični je dio njegove volje na koju smo svi zajednički pozvani. Ne morate negdje tragati za njom – ona se nalazi ravno u Bibliji. Uzmete li konkordanciju i pogledate pod riječ "volja", vidjet ćete da je volja Božja jasno otkrivena kroz cijelo Pismo, posebno u Novom zavjetu. Pogledajmo neke primjere.

Pretpostavimo da upravo prije nego Isus uzlazi – dok zamišlja svoju Crkvu i žetvu uoči svoga povratka – unaprijed vidi otpad. Njegova duša je ožalošćena jer vidi bujanje otpadništva. Umjesto da žanje zrelu žetvu, njegov narod provodi vrijeme i snagu tražeći svjetovni uspjeh i materijalne stvari.

I tako kaže Ocu: "Oni neće unijeti žetvu. Sva zrela polja mirno leže. Poslat ću vojsku anđela da obave žetvu." Otac se slaže i iznenada se pojavljuju tisuće božanskih bića, blistajući nadnaravnim sjajem.

Isus je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika. Vrijeme je za početak žetve" (vidi Mt 9,37-38). U to vrijeme, među Židovima i nežidovima Isusove generacije započela je velika, posljednja duhovna žetva. A ta ista žetva trajat će do Kristova povratka.

"A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju'" (Mt 9,36-38).

Isus je jasno izjavio: "Žetva je zrela, ali malo je poslenika."  Dakle, zašto je tako malo poslenika? Crkve su danas pune vjernika koji tvrde da je Krist sam njihov život. Milijuni dolara se troše na podizanje centara štovanja.

Pismo pokazuje da su David, Job i drugi starozavjetni sveti izašli iz svojih mračnih razdoblja prisjećajući se Božje vjernosti prošlim generacijama. David piše da kad god je njegovo srce bilo očajno, "spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam" (Ps 143,5). Asaf, koji je napisao dvanaest psalama, činio je isto: "Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa" (Ps 77,12). Asaf zapravo kaže da se sav Izrael "spominjao da je Bog hridina njihova" (Ps 78,35).

Očeva narav je da daje. Dijete koje odrasta u darežljivu domu uči dijeliti pa je i Isus imao darežljivu narav svoga Oca. Isus nas sad poziva da nastavimo nositi obiteljsko ime kroz darežljiv život.

Živimo u vrijeme kad se širom svijeta pojavljuju prijetnje planiranih nuklearnih ili kemijskih eksplozija. Milijuni ljudi umiru od straha i pred Crkvom Isusa Krista je izazov kao nikada u povijesti. Promatramo svijet koji juri u kaos.

Dok sve to promatram, pitam: "Gdje je glas autoriteta u Kristu? Gdje su pastiri, zajednice, kršćani laici koji razmišljaju kao Isus? Gdje su oni koji u ova vremena ne jure za svojim vlastitim programima, nego traže misao Gospodnju?"

Iz zatvorske ćelije u Rimu Pavao je pisao filipljanskoj crkvi i izjavio da on ima misao Kristovu: "Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam brzo poslati Timoteja da i ja budem raspoložen kad saznam kako je s vama" (Fil 2,19).