Knjiga Djela završava nevjerojatnom porukom. Posljednja dva retka otkrivaju Pavla u lancima, u kućnom pritvoru, čuvana rimskim vojnicima. Međutim, pročitajte radosnu notu kojom je opisana njegova situacija: "Pavao ostade pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu, gdje je primao sve koji su se k njemu navraćali i gdje je sasvim slobodno i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Božjem i izlagao nauku o Gospodinu Isus Kristu" (Dj 28,30-31).

Danas mnogi u crkvi žive kao da su prihvatili poraz. Njihove su misli prije upravljane sumnjom nego vjerom i žive s obrascima grijeha na koje su navikli. Svoju vjeru čuvaju za sebe, misleći da ako se tako jako bore, kako bi mogli pomoći nekom drugom. Tako izgleda kršćanski život bez uskrsne sile.

Kršćanska crkva rodila se kroz silu Duha Svetog. Dok čitamo knjigu Djela i poslanice Novoga zavjeta, vidimo sliku rane crkve onako kao što je Bog htio da bude. "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama" (Dj 2,42).

Kad je Isus bio na zemlji, svjedočio je: "Prožet sam revnošću za kuću moga Oca" (vidi Iv 2,17). Sad je njegova poruka kršćanima u Sardu, a tako i nama, ovo: "Uživali ste moju naklonost, s ugledom svuda unaokolo. Bili ste blagoslovljeni snažnim štovanjem i propovijedanjem. Ali umjesto da idete naprijed, počeli ste misliti: 'Stigli smo.' I opustili ste se. Više niste budni i uvukla se ravnodušnost. Sad ste se smjestili u duhovnoj zoni udobnosti. Ne idete kako biste ispunili poslanje koje sam vam dao."

Crkva u Sardu započela je u velikoj apostolskoj sili, s Božjim blagoslovom i naklonošću. U Otkrivenju 3 Krist govori pastoru u Sardu: "Znam da si započeo s velikim ugledom, ali dopustio si da život koji sam ti dao uvene. Reci ovo svojoj zajednici: 'Mrtvi ste. Hoćete li imati sposobnost čuti tu riječ, prihvatiti je i biti njome podignuti?"

Poput neprijatelja naše duše, naše tijelo viče da bi ga se čulo. Ono uvijek ustraje da je u redu zadovoljiti njegove želje s vremena na vrijeme, da je sve što trebamo prijatelj koji će se složiti s nama i Bog će blagosloviti naše odluke.

Gospodin nam ovdje daje veliko i dragocjeno obećanje. Pismo kaže da se Duh bori u nama protiv svega što je od tijela: "Jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi" (Gal 5,17). Pavao govori da bitka protiv tijela nije naša. Samo Duh Sveti može usmrtiti naše tijelo.

Možda se pitate kao i ja: "Kako mogu biti siguran da čujem glas Duha Svetoga, a ne neki drugi?"

Prije svega, Duh Sveti ne može i neće voditi nijednoga vjernika koji nije potpuno predan njegovoj volji. Duh govori onima koji su spremni biti poslušni njegovu glasu. I još me nešto brinulo dok sam razmišljao o hodanju po Duhu. Ako hodanje po Duhu uključuje potpuno pouzdanje u njegov glas i njegovo vodstvo, kako možemo biti sačuvani od prijevare? Kako možemo znati da čujemo glas Duha, a ne naš vlastiti ili đavolji?

"Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi" (1 Kor 15,16-19).

Jedinstvena volja Božja odvela me na mnoga mjesta tijekom života i bilo je to nevjerojatno putovanje. Ipak, moramo naučiti činiti prve stvari prvo. Vratiti se na prvu ljubav, ako je potrebno; otvoriti Riječ Božju i početi je čitati. Ne živjeti u iluziji da će jednoga dana tajanstvena volja Božja pasti u naše krilo dok svjesno zanemarujemo otkrivenu volju Božju.

Razmotrite ova obećanja koja nam je Bog dao i vidite ako je vaš odgovor na njih: "Da i Amen!"

1.  Gospodin vas je utvrdio, zapečatio, ispunio i pomazao svojim Duhom Svetim. "Onaj koji i nas i vas utvrđuje u Kristu, onaj koji nas je pomazao, jest Bog. On nas i zapečati i dade zalog u srca naša – Duha" (2 Kor 1,21-22).

Ne možete slijediti Duha dok ne vjerujete da ste ispunjeni Duhom. A istina je, Duh Sveti je s nama sve vrijeme, čak i kad pogriješimo. Zapravo, trebamo ga jednako toliko kad pogriješimo kao i kad činimo ispravno.