Body

Croatian Devotionals

LJUBITE JEDAN DRUGOGA

Gary Wilkerson

Ako biste trebali navesti vrhunac Isusova učenja, što biste rekli? Neki uvid u to dobivamo iz njegove posljednje noći s učenicima prije odlaska na križ. S najbližim prijateljima preostalo mu je samo još nekoliko sati, tako da je sve što ih je učio usredotočio na jednu riječ: "Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas" (Iv 15,12).

MOLTIVA U SOBI

David Wilkerson

Molitva u sobi događa se kad smo sami, u tajnosti. "A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6).

MJESTO MOLITVE

David Wilkerson

Naši domovi trebaju biti mjesto molitve!

"Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski" (Mt 18,19). Neki kršćani nazivaju to "sporazumnom molitvom". Duboko ste blagoslovljeni ako imate odanog brata ili sestru da s njim ili s njom molite. Uistinu, najsnažniji posrednici koje sam poznavao dolazili su u dvoje ili troje. Ako me je Bog ikada blagoslovio u ovom životu – ako me upotrijebio na svoju slavu – znam da je to bilo jer je nekoliko silnih zagovornika svakodnevno molilo za mene.

TRUBITE U TRUBU NA SIONU

David Wilkerson

Što točno trebamo moliti u vremena kao što su ova?

Ovdje je Joelov propis za Izraela u onaj dan tame i mraka: "Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu … Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: 'Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?'" (Jl 2,15-17).

K MENI

David Wilkerson

"Al' i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom" (Jl 2,12-13).

ZAKORAČI U RIJEKU

Gary Wilkerson

Skeptici su rekli Jošui: "Ako prijeđemo rijeku Jordan, suočit ćemo se s neprijateljima kao nikada ranije. Poznato ti je izvješće. U toj zemlji kamo idemo je trideset jedan različiti kralj i svaki pojedini od njih želi nas uništiti. Znaš li koliko smo kraljeva porazili u prošlih četrdeset godina. Točno dva. Što zapravo misliš? Kako bi to moglo biti ono što Bog želi?"

POZIV VJERE

Claude Houde

Početak Davidove javne službe je onaj divovski trenutak kad je pogubio diva imena Golijat. On je došao iz onoga što bismo danas vjerojatno nazvali "disfunkcionalnom obitelji". Okrutno su ga ignorirali i zanemarivali. Kao tinejdžer bio je ostavljen da pase stado u planini, što je osamljen i opasan posao.

Kad je čovjek Božji tražio kandidata da zamijeni Šaula i postane kralj, Davidov otac Jišaj pokazao je sve svoje sinove, ali zanemario je Davida. Kao da David ne postoji. Njegova su ga braća omalovažavala, ponižavala i zlobno ispitivala, ismijavajući njegove uzvišene želje.

ISUS I LAZAR

David Wilkerson

Kao što je ispričano u Ivanu 11, Isusov odlazak u Betaniju nije bio toliko u vezi s Lazarovom smrti koliko u vezi s njegovom vlastitom. Kako bi njegovi sljedbenici mogli vjerovati da će uskrsnuti, kad dođe vrijeme da se suoči s križem? Postojao je samo jedan način da to vjeruju. Isus je tamo u Betaniji sa svojim ljubljenim prijateljima trebao ući  u najbeznadniju situaciju i izvršiti svoje namjere koje su ljudski gledano bile nemoguće.

POVRIJEĐEN NEVJEROM

David Wilkerson

Kroz Psalme i druge mudre zapise rečeno nam je da imamo Boga koji se smije, plače, tuguje i može se razljutiti. Isto tako, Novi zavjet nam govori da imamo velika svećenika u nebu koji suosjeća s našim slabostima; isti Čovjek od krvi i mesa koji je bio Bog na zemlji sad je proslavljen Čovjek u vječnosti.

Neupitno je da je naš Gospodin Bog koji osjeća. I ja se moram pitati kako Isus neće biti povrijeđen velikom nevjerom koja se danas događa širom svijeta?

Kako često danas Crkva povrijedi Gospodina nevjerom!

DAN ISPLATE ZA NEVJERU

David Wilkerson

Luka 19 daje nam snažnu sliku Isusova posljednjeg ulaska u Jeruzalem. Slika prikazuje Krista kako se približava gradu na magarcu, a gomila mu kliče slaveći ga. Krenuo je od Maslinske gore i što se više približavao gradskim vratima, veće je bilo mnoštvo. Ubrzo su ljudi prostirali svoje plašteve pred njim, mahali palmama i vikali: "Evo ovdje je! Došao je čas dolaska Izraelova kralja. Jeruzalemu dolazi mir. Konačno je kraljevstvo ovdje!"