Ponekad smo previše ležerni u vezi s molitvom. Ali u vrijeme nevolje se nalazimo kako se borimo s Gospodinom u molitvi svakoga dana, dok nismo sigurni u duhu da on ima sve pod kontrolom. Što više ne želimo zaboraviti tu sigurnost, više odlazimo u svoju molitvenu sobu.

Istina je da Bog nikada ne dopušta nevolju u naš život osim kao čin ljubavi. To vidimo ilustrirano u Efrajimovom plemenu u Izraelu. Taj je narod pao u veliku nevolju i vapili su Bogu u žalosti. A on je odgovorio: "Dobro čujem Efrajimov jecaj" (Jr 31,18).

Baka Carosso, majka moje žene Gwen, umrla je u dobi od devedeset pet godina. Bila je žena molitve, tiha i skromna.

Nakon što je otišla da bude s Gospodinom, u njezinu ormaru smo Gwen i ja naši kartonsku kutiju punu čekovnih odrezaka, s datumima od mnogih godina. Baka Carosso je malo trošila na sebe, ali dokazi pokazuju da je mnoge godine podupirale misionare. Slala je male iznose novca odjednom: pet, šest, deset dolara.

Neki kršćani misle da stvaranje mira znači izbjegavanje sukoba, ali to samo vodi do daljnje podjele, borbe i nereda. Kad je bilo posljednji put da ste izbjegli neophodan sukob s nekim? Jeste li prema toj osobi završili s "pasivnom agresivnošću",  odbijajući biti ljubazni? Jesu li vaši mailovi ili Facebook statusi o njoj bili oštri?

Vi i ja primili smo veći dar nego što možemo zamisliti ili tražiti. Povjeren nam je najsnažniji blagoslov koji možemo primiti – dar Duha Svetog. Božji Duh. Duh koji jest Bog, koji živi u nama, vodi nas, upravlja i osnažuje za veća i silnija djela.

A s tim darom dolazi veća odgovornost. Trebamo ga uzeti i upotrijebiti za Božju slavu. Upotrijebiti za daljnju Božju slavu, za daljnje djelo kraljevstva.

Imam posebnu riječ za sve koji se suočavaju s nemogućim stvarima: "Jahve, Bog tvoj, usred tebe je. Moćan je i spasit će te. Klicat će zbog tebe radosno. Počinut će u ljubavi svojoj. Radovat će ti se s pjesmom" (Sef 3,17).

Ovdje je slavno otkrivenje nepokolebljivosti Božje ljubavi za njegov narod. Pismo nam kaže da on počiva i raduje se u svojoj ljubavi za nas!

Kažem vam, nalazimo se usred rata! Suočavate se sa zlim silama, boreći se za svoju vjeru protiv oca svih laži. On je onaj koji je usadio sve one sitne misli: "Gdje je tvoj Bog? Stvari idu iz lošega u gore. Tvoja bol, tvoje trpljenje, tvoje potrebe i dalje se gomilaju. Bog je obećao stvoriti put bijega za tebe. Gdje je, dakle, taj put? Gdje je sad tvoj Bog kad ga najviše trebaš?"

Sad ste potresani i rešetani. I usred svega toga vjera kao da je iznevjerila. Ljubljeni, imam dobru vijest za vas: Bog se ne ljuti na vas.

Abraham se nije pokolebao u svojoj vjeri. Naprotiv, bio je "potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao" (Rim 4,21). On je prepoznao da je Bog u stanju raditi ni s čim. Doista, naš Gospodin stvara iz ničega. Promotrite izvješće Postanka: Bog je stvorio svijet iz ničega. On stvara samo jednom riječju. I on može stvoriti čuda za nas – iz ničega.

"Ne oslabivši u vjeri, ne promotri svoje već obamrlo tijelo – bijaše mu blizu sto godina – ni obamrlost maternice Sarine" (Rim 4,19).

Bit istinske vjere nalazi se u ovom jednom jedinom retku. Bog je upravo obećao Abrahamu da će imati sina, sina koji će postati potomak mnogih nacija. Zanimljivo, ali Abraham nije ustuknuo od tog obećanja, iako je bio daleko od mogućnosti da začne djecu. Umjesto toga, kad je primio tu riječ od Gospodina, rečeno nam je da ne "ne promotri svoje već obamrlo tijelo … ni obamrlost maternice Sarine."

Zbog načina na koji Pavao piše korintskoj crkvi, lako je pretpostaviti da je puna velikih grijeha. Međutim, istina je da su bili uvelike obdareni Duhom Svetim. Zapravo upravo zbog Korinćana znamo o darovima Duha; Pavlova poslanica upućena njima pokazuje kako su snažno ti darovi radili među njima. No iako su Korinćani imali veliko znanje o stvarima Božjim, nedostajala im je ljubav koju Isus zahtijeva od nas. Pavao ih je snažno pogodio u vezi s tim:

Sjetimo se kako netko postaje kršćanin. Prije nego osoba može osjetiti potrebu za Isusom Kristom kao spasiteljem, najprije mora biti osvjedočena o grijeh. "Kad dođe (Duh), on će dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud" (Iv 16,8). Duh Sveti nam pokazuje naš grijeh i potrebu za spasiteljem. To je ono što svaki vjernik iskusi u obraćenju Kristu.