Čujem mnoge vjernike koji ispijaju opojnu čašu. Suočili su se s toliko trauma i podnose toliko kriza da su sad iscrpljeni. Toliko su pritisnuti da misle kako će ih još jedna briga, još jedan strah, beznadno skršiti. Došli su do točke sloma, do samoga kraja samih sebe.
Gospodin nikada nije smjerao da njegov narod živi u panici ili drhtanju od straha. Čak je i u Starom zavjetu imao narod koji se pouzdavao u njegova obećanja i nije se pokolebao kaosom oko sebe. Vidimo to u knjizi proroka Habakuka, čovjeka koji je dobio viđenje o "kraju" (Hab 2,3).
Habakuk je vidio ljude u posljednjim danima koji će se izmoriti idući za pohlepom i gramzljivošću. Prema njegovu viđenju, u to vrijeme vladat će strašan duh nasilja (vidi Hab 1,9). Rekao je za sve to: "Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju" (Hab 2,16).
"U sinagogi bio neki čovjek, opsjednut od nečistog duha; povika on jakim glasom: 'Odlazi! Zašto posreduješ?'" (Lk 4,33-34, prema engl. NLT).
Volim tu riječ – posredovati – koja se pojavljuje u ovom prijevodu.
Možda biste to mogli podvući u svojoj Bibliji ako imate prijevod koji koristi riječ "posredovati", a ako ne, zapišite je u svoje bilješke. Bog koji posreduje – koji gleda u vašu krizu, vašu potrebu – te umjesto da stoji sa strane brinući se, on posreduje u problemima koje imate u svom životu.
Dok molimo: "Gospodine, povećaj našu vjeru", molim vas, dopustite Bogu da zapali plamen u vašem srcu. Abraham, naš uzor vjere, otišao je da izbavi ljude koje je zarobio nemilosrdan neprijatelj (vidi Post 14,11-16). Ovaj tekst nam govori o okrutnim osvajačima koji su sve pograbili. Ali jedan preživjeli, žrtva, pao je do Abrahamovih nogu i prisilio ga da donese odluku.
U nacijama širom svijeta Krist se mnogima objavljuje u snovima i viđenjima. Ljudi u arapskim nacijama, Kini i Indiji izvještavaju o svojim iskustvima s Isusom u snovima. To se čak događa i u gradu New Yorku.
Kako će se dogoditi posljednje probuđenje? Ono zahtijeva nešto snažno, nešto što će uzdrmati svijet da ga baci naglavce. Izaija nam govori da će se to potresanje dogoditi u jednom danu. U 47. poglavlju kaže da je potrebno pozabaviti se duhom Babilona. Babilon u Pismu uvijek predstavlja duh napretka, udobnosti i požude i babilonski duh je isti u svakom razdoblju vremena.
Mnogi su upoznati s odlomkom gdje Pavao izjednačuje brak s Božjim odnosom s Crkvom: "Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz ženu svoju, i bit će oni samo jedno tijelo. Ova je tajna uzvišena – a ja velik (da je uzvišena) u odnosu na Krista i Crkvu" (Ef 5,31-32).
Kamo god se okrenemo u posljednje dane, vidjet ćemo kako izbija slava Božja u posljednjem probuđenju. Kristova crkva protegnut će se izvan svih bivših granica kako bi širila radosnu vijest.
"Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat narodima, i napučit će opustjele gradove" (Iz 54,2-3). Jednostavno rečeno, Crkva će steći snagu i podići mnoge u Kristu.
Evo stvarno dobre vijesti! Isus želi u vas staviti isti Duh koji živi u njemu – isti Duh koji mu je dao snagu da prođe ravno kroz planove neprijatelja da ga strmoglave (vidi Lk 4,29-30).
Božja obećanja saveza su stvarna i pouzdana kao i svaka istina koju možemo zamisliti. Kad nam Bog daje obećanje, ono nije samo pouzdano, nego i neopozivo. A on voli sklapati saveze sa svojom djecom.
Ali Božja obećanja zahtijevaju akciju s naše strane. On ne stvara saveze s lijenim, neodlučnim ljudima. On želi ljude koji će mu vjerovati, biti mu poslušni, svakodnevno se zajedno s njim boriti. Bog želi razgovarati s nama i želi da i mi razgovaramo s njim. Želi da slušamo, postavljamo pitanja i odgovaramo kad on govori. Bog nije pasivan i ne želi pasivne sljedbenike!