Amerika je svjedok "kapitalističkog kršćanstva". Cilj više nije duhovni rast, nego rast u brojkama, imovini, financijama. Isusova prosudba laodicejske crkve odnosi se na mnoge crkve danas: "Ne shvaćate što vam se dogodilo. Vaša je sljepoća uzrokovala da ste postali mlaki, a vi to čak ni ne vidite. Još uvijek mislite da ste vrući za mene" (vidi Otk 3,15-17).

U Efezu je grijeh crkve bio gubitak prisnosti s Isusom. U Tijatiri je to bio gubitak moći rasuđivanja te koketiranje s duhovnim bludom. A sad u Laodiceji vidimo najgori grijeh od svih: gubitak svake potrebe za Kristom.

Problem s crkvom u Tijatiri bio je koketiranje sa zavodljivim, đavolskim službama. Zamislite pastorovu reakciju kad je pročitao ove riječi: "Anđelu crkve u Tijatiri napiši: Ovo govori Sin Božji, čije su oči kao ognjeni plamen" (Otk 2,18).

Efeška crkva opisana u Otkrivenju 2 izgubila je u svojoj sredini Kristovu nazočnost. Vidim paralelu toga danas u svijetu. Neki od najtvrđih ljudi koje sam upoznao jesu ljudi koji su radili u odjelima socijalne skrbi ili sličnim uredima. To su bili iskreni, odani radnici, ali trpljenje koje su svakodnevno gledali bilo je previše bolno za njih. Ista stvar može se dogoditi kršćanima. I pastori i laici vide toliko boli i grijeha u ljudima kojima služe da mogu otvrdnuti. To je upravo ono što je Isus govorio pastoru u Efezu: "Jednom si s drugima bio silno nježan.

Možda upravo sada prolazite kroz mučnu kušnju. Međutim, znate da razlog iza toga nije što se Bog bavi s grijehom u vašem životu. I tako se pitate zašto Gospodin dopušta da podnosite takvu strašnu bol.

Za mene Ivan 6 sadrži jedan od najtežih odlomaka u čitavom Pismu, jer govori o sljedbenicima koji na kraju odbacuju Krista i odlaze. To je prizor u kojem ljudi doslovce gomilice napuštaju Isusa (vidi Iv 6,66).

Isus je upravo čudnovato nahranio mnoštvo od nekoliko tisuća. Ljudi su bili zadivljeni i ushićeni nad onim što je učinio, spremni slijediti ovoga Mesiju koji tvori čuda. Ali kad ih je izazvao u vezi s onim što im je stvarno potrebno, mnogi su podsmjehujući se otišli.

Biblija jasno pokazuje sliku, beskrajno nježnu i osobnu, podsjećajući nas da Bog uvijek "čuje naš plač" (Ps 6,9). Neki prijevodi s hebrejskog teksta nude: "On broji, ili primit će, ili zna svaku pojedinu našu suzu."

"'Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.' To Isus reče javno dok je poučavao u sinagogi … Mnogi od njegovih učenika, kad to čuše, rekoše: 'Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?' Isus saznade sam od sebe da učenici njegovo na to mrmljaju, te im reče: 'Zar vas ovo sablažnjava?'" (Iv 6,58-61).

Pokajanje je bilo u srcu same prve propovijedi nakon Kristova uskrsnuća. Petar je rekao okupljenom mnoštvu na Pentekost: "Isusa Nazarećanina … vi ste bezbozničkom rukom razapeli i ubili" (Dj 2,22-23).

Kad su ljudi to čuli, pali su pod snažno osvjedočenje. Propovijedana Riječ probola je njihova srca, jer je Duh Sveti došao u svoj svojoj sili. A prema Isusu, to je točno ono što je djelo Duha. Rekao je kako Duh Sveti dolazi da "ukori svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda" (Iv 16,8).

Isus izjavljuje: "Moja crkva je mjesto otvorenog pokajanja, bez stida." Uistinu, apostol Pavao potvrđuje: "Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu, to je riječ vjere koju mi propovijedamo. Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer Pismo veli: 'Tko god vjeruje u nj, neće se postidjeti'" (Rim 10,8-11).

Što je pravo evanđelje Isusa Krista?

Gospodin je rekao Petru: "Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi" (Mt 16,24).

Jasno je, pripadanje Isusovoj crkvi znači više od jednostavnog vjerovanja u njega. Mnogi kršćani danas uglavnom samo "bacaju glas za Isusa". Njihov stav je: "Glasao sam za Krista. To me čini članom njegove stranke." Ali jednom kad bace svoj glas, odlaze i zaboravljaju sve o njegovu gospodstvu nad njihovim životima.