"Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je … sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu" (Pnz 2,15.14). To je jedna od najsnažnijih riječi u čitavoj Bibliji u vezi s nevjerom.

Možda ćete reći: "Ali to nije riječ milosti. Bog se danas s nevjerom ne bavi tako oštro." Nije istina. Biblija kaže da danas, pod milošću, "bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6).

Isus je došao kao prorok i čudotvorac svome vlastitom domu Izraelu. Međutim, "zbog njihove nevjere tu ne učini mnogo čudesa" (Mt 13,58). Kakva nevjerojatna izjava! Nevjera je ograničila čak i Kristovu silu.

Vidimo i druge tragične rezultate nevjere kroz Novi zavjet. Učenici nisu mogli izbaciti demona iz djeteta zbog svoje nevjere – i Isus ih je ukorio za to (vidi Mt 17,14,21). Nakon uskrsnuća, Krist je ponovno bio šokiran njihovom nevjerom: "Prekori ih zbog njihove nevjere i okorjelosti srca" (Mk 16,14). Štoviše, Pavao kaže za Židove: "Njih je odlomila nevjera" (Rim 11,20).

Izraelcima riječ Božja nije bila dovoljna. Gospodin im je dao nevjerojatna obećanja, međutim, usred njihove krize, nikada mu nisu vjerovali. Usprkos svakog obećanja, beskorisno su ponavljali njegovu riječ. Kako? Nikada je nisu uzimali s vjerom. "Njima riječ koju su čuli nije koristila ništa, jer se nije združila s vjerom u onima koji su je čuli" (Heb 4,2).

"Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca … ovce slušaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van" (Iv 10,2-3).

Svi mi trebamo vodstvo za odluke u životu. Međutim, u kaotičnom svijetu kakav je naš, uvijek nije jednostavno i lako dobiti dobro vodstvo. Isus kaže da je za kršćane drukčije. U gornjem odlomku jasno govori da njegovi sljedbenici – "njegove vlastite ovce" – poznaju njegov glas i "dolaze k njemu". Ovo je slika o dobrom pastiru koji svojim ovcama daje sav nadzor i skrb koji su im potrebni.

Toliki ljudi misle da moj žar za Isusa dolazi od mnogo godina proučavanja Riječi, molitve i službe, ali nisu u pravu. On dolazi jer sam vidio kako se Bog očitovao za mene tijekom onih razdoblja kad me život ostavio potpuno izloženim i osamljenim. On dolazi od osjećaja Božje nazočnosti u trenucima moje najveće zbunjenosti i očaja. On dolazi od ruke Božje koju iznova i iznova vidim pred sobom uoči nezamislive opasnosti.

Kadeš Barnea je mjesto gdje dolazite licem u lice s nemogućnošću. Samo ime dolazi od hebrejske korijenske riječi koja znači "bjegunac, skitnica, lutalica". Ukratko, ako ovdje donesete pogrešan izbor, završit ćete lutajući po pustinji cijeli svoj život.

Mojsije je opisao tragičnu pogrešku koju je Izrael učinio kod Kadeš Barnee (vidi Br 13-14). Bilo je to ubrzo nakon prelaska Crvenog mora. Bog je zapovjedio Izraelu da hrabro uđe u Kanaan, dajući mu snažnu riječ sigurnosti:

U pouci Izraelu u Ponovljenom zakonu, Mojsije nam pokazuje opasnost nevjere. I upozorava nas da ako ne obratimo pozornost, i mi ćemo snositi iste strašne posljedice kao oni koji su pali prije nas: "… neka nitko ne padne pružajući isti primjer nevjere" (Heb 4,11). U biti govori: "Bez obzira s kakvim se nemogućnostima suočavate ili kako se beznadne možda stvari čine, ne smijete pasti u isti grijeh nevjere jer ćete završit u strašnoj pustiji kao i oni. I lutat ćete njome ostatak svoga života.

Čitava knjiga Ponovljenog zakona sadrži Mojsijev govor iznijet uoči njegove smrti. Taj govor bio je pregled četrdesetogodišnjega Izraelovog lutanja po pustinji i Mojsije je to prenosio novoj generaciji Izraelaca.

Kroz čitavu Isusovu službu, ljudi koje je susretao postavljali su mu dvije vrste pitanja, pitanja koja su otkrivala sve o srcu onih koji su ih postavljali. Prva vrsta pitanja bila je optužujuća. S vremena na vrijeme vjerske bi vođe pitale Krista: "Zašto jedeš i piješ s grešnicima? Kako bi mogao biti poslan od Boga s takvom reputacijom?"