Prvih šest poglavlja knjige Jošuine opisuje slavno djelo koje je Bog učinio među svojim narodom kad su tek ušli u obećanu zemlju. Nakon četiristo godina ropstva, Izrael je bio oslobođen, ali onda su lutali pustinjom četrdeset godina. Sad su bili na granici s Kanaanom, zemljom u kojoj je teklo mlijeko i med, kao što im je obećao Bog godinama ranije. I tako su prešli rijeku – i što se dogodilo? Jošua se odmah okrenuo mlađoj generaciji muškaraca i odvojio ih za Boga.
U Postanku 12,1 Bog je pozvao Abrahama da "izađe iz doma očinskog". Tek kad se pažljivo čita i razumije ranije poglavlje i njegova kontekstualna specifična priroda priče, u stanju smo dobiti potpuno značenje i važnu dubinu tog poziva. Postanak 11 nam otkriva da su Abraham, njegov otac i čitav klan napustili Ur u Kaldeji i krenuli u Kanaan. Kanaan predstavlja, simbolizira i prikazuje obećanje, sudbinu, ispunjenje i postignuće punine blagoslova koji je Bog imao u svome naumu. Zapravo, to govori o svemu što Bog jest i što je želio biti u njihovim životima – i našima.
Jedan ožalošćen otac imenom Jair došao je k Isusu da ga moli za iscjeljenje svoje umiruće kćeri: "Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi, baci pred noge. Usrdno ga je molio: 'Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!' Tada pođe s njim" (Mk 5,22-24).
On koji je pobijedio smrt ima svu silu – i nema većeg dokaza Kristove sile na zemlji od te da je ustao iz mrtvih. "Jer kao što Otac uskrisuje mrtvace i vraća im život, tako i Sin vraća život komu hoće" (Iv 5,21). Isus je jasno tvrdio da ima silu nad smrću. Čak je rekao o sebi: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25) i to je dokazao!
"… sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliko nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima" (Ef 1,17-20).
"Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano … To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina" (Iz 54,17). Ništa što sotona pokušava kako bi vas oborio jednostavno neće uspjeti! Ono veliko vatreno oružje upereno u vas rastalit će se u nazočnosti Gospodnjoj.
Nedavno sam razgovarao s jednim pastorom iz Irske koji mi je ispričao o svojim strahovima u vezi s dolazećom godinom. Dok je gledao nevolje na horizontu, volim što je citirao Hebrejima 11,1. Jeste li ikada to pročitali? Tu kaže: "Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo." A zatim mi je rekao: "Gary, znaš, strah je da se stvari kojima se nadaš neće dogoditi. Je li tako? I da će stvari koje ne vidimo ostati nevidljive. To je ono što je strah. To uvjerenje je u tebi. Misliš da se ono čemu se nadaš nikada neće dogoditi.
Kad sam se predao Bogu, nisam mu imao što dati osim svoga srca. Bio sam drzak i neobrazovan kriminalac. Dijete s ulice.
Kad hodate s Gospodinom, bit ćete nagrađeni svjetlom, vodstvom, razborom, otkrivenjem – određenom spoznajom! Kako iz dana u dan umirete svijetu, svjetlo postaje jasnije. Na putu ste prema suncu. Zaharija je prorokovao kako je Krist došao da osvijetli one koji prebivaju u tami … da upravi naše korake (vidi Lk 1,79).
Oni koji zanemaruju Gospodina ubrzo gube kontrolu kad dolazi đavao i preuzima stvar. Takva osoba ima razorenu sliku o samoj sebi. Njezini osjećaji i misli ne mogu biti zauzdani, a jezik joj ide i radi pod silom gorčine i ljutnje.