"Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Mnogi kršćani sjede u domu Božjem te mrmljaju i prigovaraju kao da ih Bog ne čuje. Ali Bog čuje naše mrmljanje – optuživanja da se ne brine za nas, insinuacije da nas je pustio da padnemo.

Bog je mene upozorio da ne izgovaram sumnje i strah – ni svojoj ženi, ni prijateljima, ni kolegama. Rekao je da te sumnje donesem njemu i tražim ga da iscijeli moju nevjeru.

"Tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: 'Pjevajte nam pjesmu sionsku!' Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj" (Ps 137,3-4).

Narod Božji bio je na najtežoj točki svoga života i dok su bili odvođeni, njihovi su porobljivači tražili pjesmu od njih. Međutim, sve što su oni osjećali bila je potištenost, očaj i beznađe.

Danas ljudi žele biti sve samo ne sluge. Zapravo, njihov ponos odbija prihvatiti ideju službe sluge. Popularan redak Pisma je: "Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik Božji po Kristu" (Gal 4,7).

Što Pavao ovdje stvarno govori? On objašnjava da sin koji je bio ispravno poučavan zna da je zakoniti kraljev nasljednik sa svim pravima koja prate taj položaj. Ali on voli svoga oca toliko da odabire ulogu sluge.

"Ne želim da išta u mom životu spriječi što Bog želi učiniti u meni."

Bog uvijek dovodi svoj narod do te točke, jer prije nego može ostvariti svoje najbolje u nama, mora učiniti nešto duboko u nama. On nam želi dati pobjedu, ali želi i našu potpunu privrženost.

"Kako mogu naći volju Božju? Kako mogu biti siguran da hodam u njegovoj volji za moj život?"

Jeste li se ikada našli da postavljate ova pitanja? Nalazite li da je stvar volje Božje zbunjujuća ili živite s neprestanim strahom da ste promašili njegovu volju za svoj život?

Pogledajmo u izjavu samog Isusa u vezi s voljom Božjom: "Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe" (Iv 7,17). Drugim riječima, ovo se odnosi na svakoga tko želi vršiti volju Božju.

Kad ste nasamo zatvoreni s Bogom u molitvi, Duh Sveti će vas uvijek voditi do Božje otkrivene Riječi. Krist je živa Riječ i on će izgrađivati vašu vjeru.

Zapovjeđeno nam je:

"Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima … Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, održati se … Prihvatite … mač Duha, to jest riječ Božju" (Ef 6,11.13.17).

Većina kršćana ne sluša Boga. Oni odlaze k njemu da govore! Međutim, Pismo otkriva da je svatko koga je Bog ikada upotrijebio naučio ostati u njegovoj nazočnosti dok nije čuo od njega.

Pismo je jasno da Gospodin želi govoriti svakome od nas. "I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo" (Iz 30,23).

Kad se jedna mala djevojčica bolesna od leukemije približila vratima smrti, borila se s mislima o smrti. Međutim, kad je jednoga jutra njezina majka ušla u njezinu sobu, djevojčica je sjala od radosti.

"Ustrajna molitva", izraz skovan od ranih pentekostalaca, za neke znači ostati na koljenima dok niste sigurni da ste primili odgovor od Boga. Drugima to znači neprestano se vraćati Gospodinu dok vam odgovor nije u ruci. (To se isto tako naziva "istrajna molitva".)

Kao dječak na ranim kamp sastancima, čuo sam ljude kako svjedoče: "Uhvatit ću se za rogove oltara i neću otići dok mi Bog ne odgovori." Međutim, ne vjerujem da je to pravo značenje "ustrajne molitve".

Gospodin me vodio da pročitam 2. poglavlje Nehemije i tu sam vidio nešto što nikada ranije nisam uočio. Ovo poglavlje sadrži ohrabrujući priču za sve koji dolaze Gospodinu teška srca.

Nehemija je bio peharnik kralja Artakserksa u Perziji. To znači da je kušao vino prije nego se odnosilo na kraljev stol da ne bi bilo otrovano. Kako je vrijeme prolazilo, postao je povjerljiv kraljev sluga.

Elizej je naslijedio od Ilije ulogu proroka u zemlji. U 2 Kraljevima 4 vidimo da nailazi na jedan od svojih prvih velikih ispita. Sin jednoga bračnog para iz Šunama umro je i u očaju, žena je zavapila Elizeju: "Molila sam i postila, ali ništa nisam primila od Gospodina. Ne razumijem što Bog radi i ovo je više nego što mogu podnijeti. Nemam snage za dalje."