Većina se slaže da Salomonova Pjesma predstavlja Krista i njegovu zaručnicu. U ovoj knjizi nalazimo jedan važan redak, molba Zaručniku od onih koji ga poznaju: "Pohvatajte nam lisice, malene lisice, što pustoše vinograde, jer naši su vinograde u cvatu" (Pnp 2,15).

Budite li se svakoga dana s tjeskobom radi neke lakozavodljive navike ili požude u svom životu? Bog zna sve o tom grijehu koji je ostao u vašem srcu. On zna da ga mrzite i plačete nad njim te želi da čujete ovu riječ: "Jahve je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe" (Ps 28,6-7).

Sotona želi da se bojite kako nikada nećete biti izbavljeni, nikada slobodni. Ali David je rekao: "Zla se ne bojim" (Ps 23,4).

Bog kaže svim ožalošćenim, povrijeđenim svetima: "Ne bojte se! Ja vidim i znam sve vaše patnje i neću dopustiti sotoni da vas uništi."

"Ne boj ih se" (Pnz 7,18). Za Izraela su "ih" predstavljali ogromni, dobro naoružani poganski narodi s kojima se suočio. Za nas danas "ih" predstavlja svaki problem, nevolju, neodoljivu poteškoću s kojom se suočavamo u životu.

Bog nam govori da se ne trebamo bojati. A s obzirom da on tako kaže, nema potrebe za drugim objašnjenjem. On je svemoćan i potpuno svjestan sotonskih utvrda s kojima se suočavamo. On zna za svaku kušnju i napast koju će sotona ikada baciti u nas. I još uvijek nam zapovijeda: "Ne boj ih se!"

Sotona ima strategiju da prevari vjernike i učini da posumnjaju u vjernost Božju u odgovaranju na molitvu. On bi htio da povjerujemo kako je Bog začepio uši na naše vapaje i prepustio nas da sami rješavamo stvari.

Jošafat, judejski kralj, vraćao se kući nakon što je bio s Ahabom, pokvarenim izraelskim kraljem. Gospodin mu je u susret poslao proroka s ovim snažnim riječima: "Iziđe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reče kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina" (2 Ljet 19,2).

"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28).

Mnogi misle da je Isus u ovom retku uputio poziv gomili povrijeđenih ljudi, ali ovo je daleko više od poziva. On nam govori – zapovijeda zapravo – da dođemo k njemu jer jedino on može dati odmor koji naše duše trebaju.

Je li uopće moguće da dođemo k njemu sami od sebe? Ne, prema Isusu: "Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla" (Iv 6,44). Zašto bi nam Krist zapovjedio da učinimo nešto što nismo u stanju?

Isus se suprotstavio laodicejskoj crkvi koja predstavlja Crkvu posljednjeg vremena. Dao joj je ovo upozorenje koje se proteže kroz sva stoljeća da govori i vama i meni danas: "Ako se ne pokajete, ispljunut ću vas iz svojih usta" (vidi Otk 3,16). Kakve nevjerojatne riječi!

Idolopoklonici žive u prijevari – vjerujući laži da je istina!

"Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti" (Ez 14,7).

Ovaj odlomak Pisma znači: "Jer si otvrdnuo u svom grijehu, bez želje da se obratiš i pokaješ, svaka riječ koju čuješ od sada nadalje učvrstit će te u tvojoj pokvarenosti i prijevari."

"Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene … on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog – riječ je Jahve Gospoda" (Ez 14,10-11).

Bog nam govori blagim riječima: "Učinit ću što god je potrebno da vas odvratim od vaših idola. S blagošću ću vas mamiti k sebi, ali ako to ne bude djelovalo, donijet ću potrebnu kaznu."

U crkvi prvog stoljeća u Jeruzalemu, grčke udovice bile su zanemarivane u svakodnevnoj podjeli hrane. Tražile su pomoć od vođa crkve, ali oni nisu smatrali ispravnim ostaviti svoje vrijeme molitve i proučavanja Riječi Božje kako bi nadgledali ovaj administrativni zadatak.