"'Jer Gospodin kažnjava onoga koga ljubi i šiba svakoga koga usvaja za svog sina.' Ustrajte u strogom odgoju! Bog postupa s vama kao sa sinovima. Jer koji je sin, ako je zbilja sin, koga otac ne kažnjava?" (Heb 12,6-7).

Nikada niste ljubljeniji kao kad vas Gospodin kažnjava ili ispravlja. Zapravo, čitav proces kažnjavanja je sav u vezi s Božjom željom za vas. Sve to je da vas uvede u spoznaju i slavu o sebi. I upamtite, Bog nikada ne kažnjava svoju djecu u ljutnji.

Prizor na Golgoti nije izgledao kao pobjeda. Ali onoga dana nešto je bilo na djelu o čemu sotona nije znao ništa. Bilo je to nešto što nikada neće razumjeti o našem blagoslovljenom Spasitelju. Govorim o neshvatljivom milosrđu Božjem u Kristu!

Nešto se neopisivo događa kad netko prima Isusa kao Gospodina. Jednom kad ostavi svijet i slijedi ga, zauvijek je vezan za Gospodina neraskidivim konopcima ljubavi. Promotrite Pavlov opis toga dubokog, neshvatljivog milosrđa:

Svi imamo skretanja u životu, ali suočimo se s tim – muškarci su najgori kad je u pitanju šport. Ne mislim na samo igranje – što bi zapravo bilo dobro za mnoge koji se vole izležavati – nego na podržavanje sporta. Pametni telefoni i športske aplikacije pretvorili su jednom brižne muževe u ljude koji bulje u zaslone. Sve što netko mora učiniti je da tiho pritisne dugme osvježenja i desetine se igara trenutačno ažurira. Svaki večernji izlazak je u opasnosti od neprekidnog zirkanja pod stolom.

"Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih" (Heb 7,25).

Sjećam se kad sam prije više godina vozio svoga srednjeg sina kući s hokeja. Sa sobom je vodio dvojicu vrlo gladnih igrača hokeja te smo se zaustavili kod McDonalda. Stojeći u redu iza njih, promatrao sam te dječake kako nastoje izbrojati ono malo novca koji su imali. Iznenada sam vidio kako se moj sin okreće svojim prijateljima i viče: "Spremite novac, momci. Platit će moj tata!"

"(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao" (Rim 4,20-21). Svojom vjerom Abraham je "dao Bogu slavu". Poput Abrahama, i mi dajemo Bogu slavu kad u potpunosti prihvatimo svako njegovo obećanje.

"Bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6).

Svi mi želimo zahtijevati Božja obećanja, ne samo za našu utjehu i blagoslov, nego i da mu ugodimo. Mi želimo vjeru koja mu donosi slavu, međutim, postoje vremena kad se mnogi od nas bore da bi došli do takve vjeru.

U svakom razdoblju vremena, Bog je protiv sotonskih poglavarstava i vlasti postavio posrednike na samim prvim crtama bojišnice. Danas ti duhovni vojnici mogu biti nađeni u svakoj naciji – i postoji razlog zašto ih se naziva "molitvenim borcima". Mnogi koji pišu našoj službi opisuju žestoko duhovno vojevanje u svojim vlastitim životima.

"Znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati ono što sam mu povjerio do onoga Dana" (2 Tim 1,12). Ovo su riječi umirućeg čovjeka. Apostol Pavao se obraćao svom učeniku, mladom propovjedniku na praksi, Timoteju. Kasnije, u istom pismu povjerava Timoteju ove teške riječi: "Već se moja krv izlijeva u Božju čast, vrijeme je moje smrti blizu. Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao" (2 tim 4,6-7).

Pavao kaže da trebamo učiniti tri stvari dok ostajemo ovdje na zemlji prije Kristova povratka.