Bog to i misli kad kaže: "Plaća je grijeha smrt" (Rim 6,23).

Kroz 8. poglavlje Rimljanima, Pavao ističe uništavajuću stvarnost grijeha. On izjavljuje: "Ako živite po tijelu, umrijet ćete. Ako vas tjera požuda, ako živite jedino po osjećajima, to vodi u smrt. Tijelo je mrtvo zbog grijeha."

Ukratko, smrt znači ne imati život. A jedino Isus daje život, izjavljujući: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25).

Jednom prilikom Pavao je propovijedao u Efezu, gradu koji je štovao božicu Artemidu. Srebrnari u Efezu obogaćivali su se prodajući male kipiće te božice. Ali kad se na sceni pojavio Pavao, propovijedao je: "Vaš bog je lažan. Samo je jedan pravi Bog. Njegov je Sin živio i umro kako bi oni koji su mrtvi u grijehu mogli živjeti."

Razbjesnjeli, srebrnari su shvatili da je na kocki njihova zarada te su raspirili svjetinu da uhvate Pavla, s namjerom da ga ubiju (vidi Dj 19,24-31).

Kao kršćani, mi vjerujemo u uskrsnuće Isusa Krista. Nakon što je Gospodin bio razapet, Duh Sveti je ušao u grobnicu gdje je ležao i podigao ga. Zbog toga na Uskrs pjevamo da je Krist ustao iz groba, pobjednik nad svojim neprijateljima, i sad vlada zauvijek sa svojim svetima.

Ako smo vezani strahom, to može izazvati da se odupremo zakoračiti u vjeri. Ali Isus ima lijek za naš strah. Za Blagdana sjenica, on se digao i izjavio: "Ova rijeka žive vode neće biti zaustavljena. Tko god vjeruje u mene, ova će ga voda hraniti životom. Ona će istjecati iz njega poput rijeke, pokazujući dobrotu nebeskog Oca" (vidi Iv 7,37-38).

U jednom od najcitiranijih psalama kralja Davida, a ipak najčešće pogrešno shvaćenim, on kaže: "Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni" (Ps 23,4). Ja ne mislim da je David tražio Boga da ukloni ovo zlo; on je tražio da bude guran prema bitki, da bude prisiljen suočiti se s neprijateljem frontalno. On je bio spreman poći u rat sa sotonom, a ne se skrivati od njega!

Tragično, ali vjerski svijet stoljećima je podijeljen. Generacijama unatrag strašne su podjele gurale kršćane jedne protiv drugih. Brat je išao protiv brata, sestra protiv sestre te su čitave denominacije bile razorene.

Istina je da ja iskreno ljubim svoga brata jedino ako mogu zajedno s njim stajati u štovanju Isusa. Znam da uistinu ljubim svoga brata ako mogu s pouzdanjem stajati pred Kristovim prijestoljem znajući da nemam ništa u srcu protiv njega. I znam da uistinu ljubim svoga brata ako imam istu ljubav za njega koju je Isus pokazao meni.

Svijet treba ilustrirane propovijedi, snažne osobne primjere, Božje ljubavi.

U Ivanu 17,21 Isus je molio: "… da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao."

Sjetite se, čak i u svojim posljednjim trenucima, Isus je još uvijek čeznuo za izgubljenim čovječanstvom. I davao je svojoj crkvi specifičnu uputu kako zadobiti izgubljeno mnoštvo. Razmotrite njegove posljednje riječi na tu temu: "Budite kao jedno! Odbacite sve borbe i podjele da svijet može vjerovati u mene."

Dok je bio s učenicima uoči svoga raspeća, Isus ih je upozorio: "Neke od vas će odbaciti, neke zatvoriti, neki će biti ubijeni. I svi ćete biti progonjeni" (vidi Iv 16,2). Kakva poruka za početak!

Međutim, u isto vrijeme Isus im daje riječ upute kako dosegnuti onu generaciju nakon što on ode. Ova uputa nije imala ništa s metodama evangeliziranja. Isus je već rekao učenicima da trebaju poći u sav svijet i propovijedati evanđelje i bilo je jasno da će im za to trebati sila Duha Svetoga.

Ovih se dana mnogo govori o strašnom stanju našega svijeta. Nacija za nacijom je u problemu, na rubu ekonomske katastrofe. Međutim, usred svega straha i muke, Bog još uvijek ljubi i spašava izgubljene duše.

Njegovo čudnovato djelo spasenja nikada se ne mijenja – na njega ne utječe ekonomija. Njegov Sveti Duh koji poziva i osvjedočuje nije spriječen nikakvim stanjem na Wall Streetu ili posrnulim globalnim financijama. Božja spasonosna sila nikada nije ograničena smanjenjem bankovnih računa.

Kad su djeca Izraelova bila u pustinji, mučila ih je žeđ i počeli su se prepirati s Mojsijem: 'Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš ...?' 'Što ću s ovim narodom! – zazivao je Mojsije Jahvu. – Još malo pa će me kamenovati.' 'Istupi pred narod! – rekne Jahve Mojsiju. – Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.' Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina" (Izl 17,3-6).