Danas je veliko iskušenje u kršćanstvu učiniti našu poruku tako ukusnom masama da izgubimo element vatre. "Ivan svima izjavi: 'Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem'" (Lk 3,16).

Mi stvaramo bogoslužja ispunjena slatkišima i pahuljicama. Ali to neće proširiti Kraljevstvo i vidjeti Isusa proslavljenog. Ljudi ne mogu doći Bogu bez vrućeg djela Duha Svetog.

Dok čitam Stari zavjet, nalazim svoju vjeru vrlo ohrabrenom primjerom koji je ostavio David. Divim se njegovoj odlučnosti da čuje Boga usred svojih pogibeljnih vremena.

Nakon jedne bitke, dok su on i njegova vojska bili tri dana na putu kući, njihovo su selo iznenada napali Amaleki. Ovaj žestok neprijatelj oteo je obitelji Davida i njegovih ljudi i spalio čitavo mjesto. Zamislite prizor kad su se vratili: "Kad je dakle David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri odvedeni u ropstvo" (1 Sam 30,3).

Izaija je vapio: "Gospodine, ti si naš Otac i mi smo tvoj narod! Otkrij se i pohodi nas još jednom" (vidi Iz 64,8-9).

Stoljećima kasnije, isti vapaj čuo se među drugim ostatkom – sto dvadesetoricom koji su se okupili u iznajmljenoj sobi u Jeruzalemu. Bilo je to vrijeme vrlo slično Izaijinom – razdoblje velikih vjerskih svetkovanja, s mnoštvom koje je hrlilo u hram iz svih dijelova Izraela. Bile su to raskošne svečanosti i sinagoge su vrvjele religioznim ljudima. Međutim, ljudi su prolazili kroz sve to držeći uglavnom samo obrede.

U vrijeme kad su veliki sudovali padali na naciju svuda oko njega, Izaija je svjedočio da je imao dvostruki dio mira.

Isti divan položaj koji je Izaija imao u ona opasna vremena na raspolaganju je i nama. Ovo obećanje odmora odnosi se na sve "čiji um je čvrsto na tebi" (vidi Iz 26,3).

Iako je Izaija bio svladan onim što je vidio da se događa u njegovu svijetu, Pismo otkriva da je uživao veliki spokoj. Dva su razloga bila za to:

Apostol Pavao opisuje naša vremena kad piše: "U posljednje će doba nastati teška vremena … zli će ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore" (2 Tim 3,1.13). Sjetite se 90-tih kad su velike hipotekarske tvrtke zavele i prevarile s rizičnim kreditima siromašne, neuke i nezaposlene. Ne znajući, ti su ljudi bili namamljeni da potpišu hipoteke koje nikada neće moći otplatiti i kad je došao dan naplate, ostali su bez domova.

Nismo svoji, nego njegovi! To započinje kad postanemo novo stvorenje u Kristu i više ne živimo za sebe. Naše svjedočanstvo postaje: "Jednom sam bio izbuljen, ali sada sam nađen. Podlažem mu svoj život neprestano."

U Ivanu 7 čitamo da Isus nije putovao izvan Galileje jer su Židovi tražili da ga ubiju. Međutim, približio se židovski Blagdan sjenica i njegova su braća htjela da pođe s njima u Judeju kako bi mogao biti prepoznat i dao se upoznati svijetu. Isus im je odgovorio: "Vi uziđite na ovaj blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se još nije ispunilo moje vrijeme" (Iv 7,8).

Kad odaberete ići s Bogom, sve što je jednom imalo silu da vas zadrži mora vas pustiti. To je dobra vijest! "Tada odgovore Laban i Betuel: 'Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao" (Post 24,50-51).

"Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina … Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,2-3).

Ja ponavljam ove riječi tijekom dana: "Živim o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih."

Ako se Božjoj Riječi ne može vjerovati – ako Biblija nije nadahnuta Riječ Božja – onda je život uzaludan. Ne može biti nade na licu ove zemlje.

Put prema nadi je put trpljenja, žalosti i boli. Kako god ste pobožni, brižni i dobri, ako je Krist u vama, postat ćete dionik njegovih trpljenja.

"Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama" (1 Pt 4,13). Petar nam jasno kaže: "Radujte se u svojim patnjama." I Pavao kaže nešto slično: "Radujmo se u nadi slave Božje" (Rim 5,2).

Pavao potvrđuje naše pravo stanje s Bogom kroz Krista: "Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom. Ali ne samo to već se i ponosimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje" (Rim 5,10-11).

Iako nas naša srca osuđuju, Ivan nam kaže: "Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika" (1 Iv 2,1). Dopustite mi dati primjer ovoga iz Isusova vlastitog života.