Kad govorim na evangelizacijama, često pretražujem rječnik za riječi kojima bih izrazio onaj nadnaravni osjećaj, trenutak kad je došao Isus i promijenio moj život. Ali to još moram učiniti pravo. Najbolji način koji sam našao je kroz jednostavnu analogiju.
Jednom sam čuo jednog misionara kako govori o velikim probuđenjima širom svijeta. Bilo je jasno da je u svakoj slučaju "duh molitve" povezan s posljednjom žetvom. U Vijetnamu, Kini, Sibiru, Amazoni, Africi, Božji narod gorljivo moli – plačući i vapeći Bogu, tražeći njegovo lice, baveći se grijehom i okrećući se k pravednosti.
Pogledajmo u Danijelovu molitvu: "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove … Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš … Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih" (Dn 9,17-18).
Riječ "usrdna molba" nikada nije upotrijebljena u Bibliji osim da prikaže vapaj ili molitvu koja je glasno izrečena; drugim riječima, ona nije tiha ili misaona. Usrdna molba definitivno ima nešto s glasom!
Titova poslanica nam govori da nam je milost dana kao snaga nad grijehom, da nas osposobi da živimo umjerenim, svetim životom. "Milost Božja očitova se u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista" (Tit 2,11-13).
Nije važno kakve manifestacije vidite u takozvanom probuđenju. Ako ono nije usredotočeno na žetvu, to nije pravo djelovanje Božje! Kiša Duha Svetog uvijek pada da proizvede žetvu duša.
Bog je izlio svoga Duha na Pentekost kako bi omekšao i pripremio tlo da se posije sjeme evanđelja. Duhom ispunjeni vjernici bili su poslani iz gornje sobe u čitav svijet da stvaraju učenike Isusa Krista.
"Isus je predivan." S oklijevanjem koristim ovaj izraz jer u sebi ima premalo snage da bi prenio strahovitu stvarnost njegove slave. Ne koristim "predivan" na način na koji to obično činimo, kao: "Nije li ona lijepa?" ili "Nije li on zgodan?" Ne možemo dokučiti svu dubinu Isusove ljepote – kako je uzvišen, čudnovat, divan, zaseban i jedinstven.
Međutim, sve njegove osobine govore to iznova, iznova i iznova. Isus je nježan, ljubazan, dragocjen. Pun je veličanstva i divote. Prekrasan je, snažan, silan, moćan. Pametan je, mudar, izvanredan. On nikada ne podbaci!
Vjernicima u Solunu Pavao piše: "Duha ne gasite" (1 Sol 5,19). Nevjerojatno, iako je Duh Sveti u potpunosti Bog, moguće je da vjernici poput vas i mene spriječe njegovo djelo i ugase njegov sveti oganj.
David nas uči: "… one što se tebi utječu pred sinovima ljudskim … sakrit ćeš ih u skrovište nazočnosti svoje" (Ps 31,19-20). Vrijeme je da se zatvorimo nasamo s Kristom i izlijevamo svoje srce njemu.
Kad bijes oluje udari, bit će nam potrebna naša vlastita individualna zaliha snage. Kad budemo usred oluje, nitko od nas neće biti u stanju preživjeti od snage nekog drugoga. Nećemo biti u stanju iskoristiti našeg supružnika, pastora, prijatelja, pa ni proroka Božjeg.
Pisan Hebrejima hvali svjedočanstvo onih vjernika koji su bili ojačani kroz iskrenu molitvu: "… podnosili ste čestu borbu – patnje: dijelom javno izvrgnuti izrugivanjima i nevoljama … i radosno ste podnosili otimanje svojih dobara" (Heb 10,32-34).
Razmislite o tome: ljudi ovdje opisani izgubili su svoje domove, sredstva za život, sve. A ipak su mogli svjedočiti zajedno sa svojim pastorom Pavlom: "Usprkos svake kušnje koja se pojavila na našem putu, Gospodin je stajao uz nas. Dnevno je dolazio da nam daje svu snagu koja nam je bila potrebna da pobijedimo."
"Za prve moje obrane nitko mi nije pritekao u pomoć; štoviše, svi su me ostavili. Neka im to Bog ne uračuna! Ali mi je Gospodin pritekao u pomoć i jačao me … Gospodin će me izbaviti od svakog opakog pothvata i sačuvat će me za svoje, nebesko, kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova" (2 Tim 4,16-18).