Širom grada New Yorka u crkvama uskrsavaju molitveni sastanci. Tko bi povjerovao da će se to dogoditi u "Gradu grijeha"? Ne tako davno, pedeset tisuća vjernika okupilo se na Times Squareu kako bi molilo. I širom svijeta kršćanske konferencije postaju improvizirani molitveni sastanci.
"Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja" (Rim 8,16). "A to nam svjedoči i Duh Sveti" (Heb 10,15).
Možda pitate: "Što to svjedoči Duh Sveti?" Sljedeći redak nam govori: "'Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onoga vremena', veli Gospodin: 'Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu'" (Heb 10,16). Jednostavno rečeno, Duh Sveti nam svjedoči o izliću milosrđa na ovu generaciju posljednjeg vremena.
"… s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni; život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao" (Gal 2,19-20).
Opada li sreća ili raste ovisi o našim prilikama koje se mijenjaju. Rodi se novo djetešce ili unuče i svi se smiješimo. Dobijemo besplatan odmor i u ekstazi smo! Šef da veliku povišicu upravo kad trebamo neki poseban novac i ponosni smo. Ali ta euforija je samo privremena. Nešto se neminovno dogodi što odnosi našu sreću sa sobom. Djetešce se razboli; na odmoru ne prestaje padati kiša; naše radno mjesto je ukinuto integracijom. Pozitivan osjećaj je pobjegao. U najboljem slučaju osjećamo se prazni, a u najgorem čak ljuti.
Izaija je prorokovao: "A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja" (Iz 60,2-3).
Ovo proročanstvo govori o posljednjim danima, vremenu koje je započelo kad je svjetlo – Isus Krist Gospodin – došlo u gusti mrak. Izaija je govorio o velikom, široko rasprostranjenom blistavom svjetlu Kristove slave u tami. Mnoštvo diljem čitavoga neznabožačkog svijeta ući će u njegovo svjetlo.
U Drugim ljetopisima 20 čitamo da je kralj Jošafat primio zastrašujuću poruku: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma … Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu, te oglasi post po svoj Judeji"(2 Ljet 20, 2-3).
Užasnut, izraelski kralj Jošafat sazvao je veliki molitveni sastanak: "Skupili se Judejci da traže Jahvu" (2 Ljet 20,4). Kad se narod skupio da traži Boga, Jošafat je molio: "O Bože naš … mi ne znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te" (2 Ljet 20,12).
Kad je Isus na svadbi u Kani (Iv 2) pretvorio vodu u vino, dao je svojim učenicima – i njegovoj dolazećoj Crkvi – ilustriranu propovijed. Naš Gospodin nije nikada ništa učinio niti je rekao ijednu riječ što nije imalo vječno značenje. Sve što je o njemu zapisano u Pismu ukazuje na nepromjenjivu Božju prirodu i njegova djela.
U Ivanu 2 Isus i njegovi učenici bili su pozvani na svadbu u Kanu.
"Treći dan poslije toga bijaše svadba u Kani Galilejskoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bijaše pozvan i Isus zajedno sa svojim učenicima. Kad nestade vina, reče Isusu njegova majka: 'Nemaju vina.' Reče joj Isus: 'Što ja imam s tobom, ženo? Još nije došao moj čas'" (Iv 2,1-4).
Očito je i Gospodnja obitelj primila poziv, jer je Isusova majka bila ondje. Marija mu je čak došla s molbom: "Domaćin je ostao bez vina."
"U ono vrijeme, kako je rastao broj učenika …" (Dj 6,1).
Dopustite mi pojasniti nešto o pozadini ovoga odlomka Pisma. Bilo je to u samim prvim danima Crkve, vjerojatno samo nekoliko tjedana ili najviše nekoliko mjeseci nakon Pentekosta i Crkva je eksplozivno rasla. Tri tisuće ljudi bilo je spašeno u jednom danu. Počeli su se sastajati po kućama i nisu samo Židovi nego i pogani bili spašeni. Isto tako, i Samarijanci i Etiopljani postali su vjernici, tako da su se na okupu našle različite kulture, kulture koje obično nisu bile zajedno.
Danas sam u sebi još uvijek mali slomljen dječak i Bog je još uvijek moj Otac. Kamo god idem, upirem oči u njega da hoda uz mene, drži me za ruku, vodi. Kad se spotaknem i padnem, on poseže i podiže me. Otresa prašinu s moje odjeće, ljubi moju ranu i onda nastavlja dalje sa mnom niz cestu.
Kad učinim nešto ispravno, vidim ga kako se smiješi, plješće i pokazuje mi svoju potporu. Kad učinim nešto pogrešno, grdi me i disciplinira. Kad se umorim, on me podiže, gura dalje i ohrabruje da ne odustanem. Kad se uplašim, uzima me za ruku. Kad sam žalostan, on ljubi moje srce.