Što više žurimo i jurimo da svojim vlastitim trudom izvršimo stvari za Boga, više snage izlazi iz nas. To se iznova i iznova događalo u Starom zavjetu. Izrael je uvijek jurio ispred Boga, kvareći njegove planove za njih i otimajući mu slavu koju je zaslužio kao njihov vjeran izbavitelj.

Povremeno su se čak postrojavali s poganskim vojskama kako bi se obranili protiv većih neprijatelja, što im je Bog zabranio činiti. I mi danas imamo istu sklonost. Naše tijelo jednostavno je sklono ići ispred Gospodina.

Pavao je Korinćanima rekao: "Svakomu se daje objava Duha na opću korist" (1 Kr 12,7). To jednostavno gleda ravno u nas. Što ćemo sad učiniti s tim retkom? Nepogrešiva Riječ Božja kaže da se objava Duha Svetog daje svakomu na opću korist. Svakom pojedinom, ne samo apostolima. Razmislite o učinku tog retka. Je li to nešto što propovijedamo? Vjerujemo li to? Očekujemo? Bog je obećao svakom pojedinom od nas objavu – nadnaravnu po definiciji – Duha Svetog. To je dio toga što smo kršćani.

Naše je društvo danas slomljeno. Imamo škole koje su izvan kontrole, vođe koje su zbunjene, bankarski sustav koji se urušava, nezaposlenost koja se širi, socijalne programe koji su nesigurni te potpuni slom moralnih vrijednosti. A na vrhu svega toga, Zemlja je možda na rubu nuklearne katastrofe. Ukratko, stvari kao da jure izvan kontrole.

Kako mogu vjernici čvrsto i postojano stajati usred svega tog kaosa? Pisac Hebrejima nam odgovara: U svemu što se događa u našim životima moramo vidjeti Isusa (vidi Heb 2,9).

Malo kršćana sumnja da je Isus njihov izvor, ali nemaju uvijek pouzdanje i sigurnost da će im dati što im je potrebno. Ovdje je nekoliko divnih podsjetnika Gospodnje brige za vas.

On zna sve o vašim osobnim potrebama. "Jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno" (Mt 6,8).

"Moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu" (Fil 4,19). Obećano vam je: "U Kristu je sve bogatstvo slave. U Isusu vam je Bog dao sve što vam je potrebno za život i pobožnost."

Ako smo iskreni, priznat ćemo da tijekom našega časa velike potrebe često stavljamo naše pouzdanje u druge. Odgovore tražimo u pastorima, savjetnicima, prijateljima, supružnicima. Provodimo sate, dane, čak tjedne pokušavajući odgonetnuti kako bi se naš problem mogao riješiti. A ako rješenje ne dolazi brzo, manipuliramo, radeći na svemu što možemo, dok se svi naši ljudski izvori ne iscrpe.

Dubok očaj i patnja mogu doći Isusu od onih za koje se najviše brine.

Marija i Marta odbacile su svoje pouzdanje u njega nakon što se njihov brat Lazar razbolio i umro (vidi Iv 11,20-21). I Jairova je kuća odbacila svoje pouzdanje. Svi su oni optužili Isusa da je zakasnio i da se ne brine (vidi Mk 5,35).

A ipak, sve što je bilo potrebno bila je jedna riječ od njega: "Ustani!" i sve se u trenutku promijenilo. On izgovara jednu riječ i iznenada se sve mijenja. Sotona mora pustiti svoj zahvat, smrt bježi, život izvire, a obećanja neba izbijaju na svim stranama.

Ako trebate silu Božju u svom životu, Isus ima posebnu riječ za vas. Prije nego je uzašao na nebo, Krist je znao da će njegovi učenici trebati silu kako bi vršili djela njegova kraljevstva na zemlji. I tako im je rekao: "Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo" (Lk 24,49-50).

Uputa je bila jednostavna: "Ostanite u gradu." Ali pogledajte, on koristi kvalifikator: dok. Isus je rekao: "Vaši će životi ostati isti dok Duh Sveti ne dođe na vas sa silom."

U Postanku čitamo priču o Jakovljevoj ženi Raheli i njezinoj očajničkoj želji da ima dijete. Više nije mogla podnijeti misao da živi bez spoznaje radosti rađanja, bez iskustva svega onoga što je namijenjeno za nju kao ženu. U židovskoj se kulturi na ženu bez djeteta gledalo s prezirom, kao na nepotpunu osobu. Rahelina bol bila je nepodnošljiva i vikala je Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti" (Post 30,1).

Poznato nam je izvješće o ožalošćenom ocu koji je došao k Isusu radi iscjeljenja svoje umiruće kćeri. "Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi, baci pred noge. Usrdno ga je molio: 'Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi.' Tada pođe s njim. Silan je narod išao za njim i tiskao se oko njega" (Mk 5,22-24).

Pismo kaže da nam je osiguran isti poticajni, uskrsli život koji je u Kristu: "Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama" (Rim 8,11). On ulijeva u naša smrtna tijela fizičku snagu kroz samu silu Božju.