Mi, kao kršćani, znamo da je Isus jedina nada za svijet.

Pavao govori o toj nadi kad piše: "Zato se sjećajte … da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni … bez dijela u Savezima obećanja, BEZ NADE i bez Boga u ovom svijetu. Ali sada … vi … postadoste blizu krvlju Kristovom. ON JE, NAIME, NAŠ JEDINI MIR" (Ef 2,11-14).

Slomljenost je odustati od svake nade da se nebo može postići bilo kakvom mjerom osobne dobrote. Ona je odložiti svako pouzdanje u vlastiti trud. Ona je okrenuti se potpuno k pobjedi Kristova križa, vjerujući da je Krist jedini put. I na kraju, ona znači uzdati se u Krista da će nam dati snagu po svome Duhu da ispunimo ono što on traži od naših života.

Da bismo nastavili hodati po vjeri, potrebna nam je slomljenost i poniznost: "Blizu je Gospod onima koji su slomljena srca, i spasava one koji su duha skrušena" (Ps 34,18).

Isus je uskrsnuo kao naša jedina pravednost – naš jedini put da ugodimo Bogu.

Otac je rekao o Isusu: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao" (Mt 3,17). Apostol Pavao nas iznova i iznova podsjeća na to u svojim poslanicama, učeći da je jedino Krist naša pravednost u očima Božjim.

U poslušnosti Bogu, Abraham je odveo svoga sina Izaka na brdo da ga prinese kao žrtvu. Na putu je Izak pitao oca: "Gdje je janje za žrtvu?" Abraham je odgovorio s vjerom: "Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj" (Post 22,8). I jest, Bog je odveo Abrahama da nađe ovna zapletena u grmu.

Abrahamova vjera jasno govori i nama danas upravo kao što je govorila Izaku: "Kad bi samo gledao, vidio bi da će se Bog pobrinuti za žrtvu."

Pismo nam pokazuje četiri načina kako Duh Sveti djeluje u našim životima. Prvo, kao što kaže Isus, nitko ne dolazi da ga spozna ako nije nanovo rođen od Duha. Dakle, Božji Duh prebiva u svakom kršćaninu. Drugo, pozvani smo da prebivamo u Duhu, da ostanemo prisni s njim u molitvi. Treće, trebamo se neprestano ispunjavati Duhom, neprestano piti iz njegova zdenca žive vode. Ništa od toga ne znači da nas Duh napušta, nego naprotiv, da mi imamo ulogu u našem odnosu s njim.

Uvjeren sam da Bog u ovom trenutku započinje uistinu nešto značajno – on je za Ameriku odredio trenutak milosrđa. Bez obzira kako su srca ljudi u prošlosti bila protivna Kristu, Bog sad pokazuje otvoren prozor. Zbog toga ja ne želim provesti sav moj molitveni život vapeći: "Molim te, Gospodine!" Umjesto toga, želim moliti: "Da, Gospodine!" te otkriti koji je moj dio. "Da, Gospodine, što želiš da učinim? Da, Gospodine, što želiš da kažem? Da, Gospodine, kamo želiš da idem?"

David je često u svojim psalmima pisao o slomljenosti. Govorio je o Božjoj blizini onima koji su slomljeni: "Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti" (Ps 51,19). "Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava" (Ps 34,19).

Kakva nevjerojatna obećanja je naš Gospodin dao onima koji su slomljeni u duhu! On jamči da će biti sa svima onima koji su slomljeni te oživjeti njihova srca.

Kad se Pavao pojavio na sudu, čuo je čudne optužbe iznesene protiv sebe: "Ovaj čovjek je politički fanatik. Širom svijeta stvara nevolje, uzbunjujući židovski narod. On je kolovođa sljedbe Nazarećanâ i raspiruje velike mase ljudi protiv Rima. Kriv je za pobunu."

Sve to bila je zamka koju su postavili njegovi protivnici, međutim, Pavao je vidio čak i veću zamku: sam sotona pokušavao ga je skrenuti od njegove središnje poruke o Isusu.

Pavao je napisao: "… jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga" (1 Kor 2,2).

On je živio u vrijeme kad su strančarenja u crkvi obilovala slijeve i zdesna i ljudi su se ljuto borili. Na taj sukob on je odgovorio: "Ja s tim nemam ništa. Ja sam ovdje s jednom svrhom: da živim i propovijedam Krista raspeta i uskrsla. Kao sluga Gospodnji, odbijam biti umiješan u takve stvari."

U svojim kasnijim godinama, vjeran učenik Ivan bio je prognan na otok Patmos (Otk 1)

To je u stvari bila kazna na samicu. Ivan nije imao drugoga ljudskog kontakta na Patmosu osim ostalih zatvorenika. Bilo je to za ovoga starijeg slugu vrijeme krajnje hladnoće, gladi i mučne izolacije. Međutim, usred te kušnje Ivan je imao snažno viđenje Gospodnje.