Zadivljen sam nad divnom Gospodnjom reakcijom na žalost. Dok čitam Bibliju, vidim da ništa toliko ne dotiće Božje srce kao duša koja je svladana žalošću.

Žalost je definirana kao "duboka tuga" ili "jad izazvan krajnjom mukom". Izaija nam kaže da je sam Gospodina bio upoznat s tom najbolnijom emocijom: "Prezren bješe, odbačen od ljudi, Čovjek žalosti, vičan boli" (Iz 53,3).

Vidimo snažan primjer Božjega divnog odgovora na žalost u Marku 5, gdje čitamo o Isusovom susretu s Jairom, nadstojnikom sinagoge.

Pavao kaže da dolazi vrijeme da ćemo, "kad sve nadvlada(mo), održati se" (Ef 6,13). Mi stojimo na Riječi Božjoj – usprkos svih naših boli i žalosti, usprkos sve slabosti našega tijela. U Riječi Božjoj čitamo o dvoje koji su donijeli odluku da se samo trebaju dotaći skuta njegova plašta. (Izvješće o nadstojniku sinagoge i ženi koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi u Marku 5,22-43).

U životu svakog vjernika dolazi vrijeme kad Duh mora djelovati od izvana. Trebamo ga da obavimo posao koji je potrebno obaviti – govoriti, dotaći, izbaviti. To se točno dogodilo kad učenici nisu mogli iz jedne osobe izbaciti demona koji ju je mučio. Isus im je rekao: "Ova vrsta izlazi jedino molitvom i postom" (vidi Mk 9,29). Drugim riječima, potrebno je potpuno se osloniti na Boga. Moramo reći. "Ne mogu to učiniti u vlastitoj sili. Potrebna je Božja snaga."

Ako vam se brak raspada, potrebna je živa riječ od Boga koja je obučena u silu, ne samo teološka riječ.

Prva svrha Duha Svetog je da dâ snagu narodu Božjem da dosegne izgubljene i privuče ljude križu Isusa Krista. Upravo kao što nas uvjerava u naše grijehe, isto tako djeluje u srcima nevjernika dovodeći ih licem u lice s njihovim grijesima i neuspjesima, s ispraznošću njihovih života odvojenih od Boga.

Kad je Isus pripremao učenike za svoj odlazak sa zemlje, rekao im je: "Kada dođe Branitelj, kojega ću ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedočit će za me. I vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom" (Iv 15,26-27).

Kao narod Božji, ne možemo ići naprijed u puninu u Kristu ako se sve više ne odvajamo od duha ovoga svijeta. Ako ne postajemo sve nebeskijeg uma i sve manje prikačeni za svjetovna zadovoljstva koja nas okružuju, ostat ćemo bez radosti našega spasenja. Žalosna je istina da mnogi vjernici nisu u stanju uživati u svome spasenju jer zanemaruju poslušnost Riječi Božjoj. Poslušnost njegovoj Riječi je mjesto gdje započinju blagoslov i radost.

Kad smo započeli s crkvom Time Square 1987. godine, brzo smo shvatili da služimo u Korintu modernog vremena, jednom od najnemoralnijih područja u svijetu u novozavjetna vremena. Zbog toga smo morali propovijedati snažnu poruku koja će osvjedočiti i probuditi srca. Kad smo tek otvorili vrata, naša su bogoslužja posjećivali mnogi kršćani koji su radili u zabavljačkoj industriji u kazalištu, na televiziji i filmu. Neki su odabrali ostati u svojim karijerama koje su jasno obeščašćivale Gospodina.

Vjerujem da danas u velikom dijelu crkve uglavnom nedostaje duboka, trajna radost. Čuo sam kršćane kako kažu: "Izmolili smo probuđenje u našoj crkvi." Međutim, probuđenje se ne može dogoditi samo molitvom. Ne može biti nekakvoga takvog probuđenja ako ljudi žarko ne gladuju za Riječju Božjom. I moraju potpuno predati svoje živote kako bi bili vođeni Pismom. Ne možemo postići radost neba dok nas čista Riječ na uvjeri u naše otpadništvo.

"Radost Jahvina vaša je jakost" (Neh 8,10). U vrijeme kad su ove riječi bile naviještene, Izraelci su se upravo vratili iz ropstva u Babilonu. Pod vodstvom Ezre i Nehemije, ljudi su ponovno sagradili razorene jeruzalemske zidine. Sad su svoj pogled svrnuli na ponovno uspostavljanje hrama i obnovu nacije.

Ne bih propovijedao poruku o "čekanju na silu Božju" kad ne bih znao da je to istina. Moja žena Kelly i ja prošli smo kroz takvo iskustvo. Već sam ranije pisao o našem sinu Elliotu koji je bio ovisnik o heroinu. U jednoj točki čak je bio beskućnik. Pokušavali smo mu pomoći kroz rehabilitacijske programe i kontaktirali smo pojedince koji bi možda mogli doprijeti do njega, ali nikada ga ništa nije dotaklo. Mnoge noći smo Kelly i ja zaspali plačući; bilo je to jedno od najtežih razdoblja moga života.

U Djelima 6 vidimo da su apostoli odabrali ono što mnogi nazivaju prvim đakonima. Između grčkih Židova i hebrejskih Židova bila je prepirka u vezi s pravednim sustavom podjele hrane. Apostoli su odlučili postaviti određene ljude kako bi rukovodili tim poslom, da bi se podjeli hrane dala pravilna pozornost, dok su se apostoli nastavili posvećivati "molitvi i službi propovijedanja" (r. 4).